U zjenama ti otkrivam misao o meni i kažem imaš pravo na nevjericu zbunjuću jer jesam i nisam razlučiti ne kanim odavno već ne tražim sebe …. dok se noć zapliće o zvijezde mirno prebirem po minulom … koje li su boje jutros bile zjene ljubopitljivog oka
Arhiva > boba grljusic
Oku nedohvatljivo
Zastrašene tjeskobom namisli mi bježe s uma svemirom poprijeko ukrštajući se s tvojima prazno bez njih žari tinja pa se stiša i umiri kako bi se javilo nečim tajnim novim
Karmen
U osvit današnjeg netko mi je bezglasnim najavljivao tvoju rijec; onu što su ti je dali kako bi skrila misao
Bijela kuća
Mudrovala je uvijek govorila bi o njoj mlađa sestra opravdavajući svoj nerazum a ona je zabludjelim pogledom samo ispraćala ptice
Kako se ukazuje sreća
Nemjerljivo široko nepojmljivo duboko neobično toplo grlim svijet očima otimam sitnice vremenu i prostoru tada bivam slijepa bivam gluha kako bih preostalim čulima osjetila kako se ukazuje sreća
Ono malo što danu fali
Lelujavim hodom razrjeđuje zrak jer odjednom ništa nije nalik na ono malo prije sporo se vuče vrijeme njenoj potrebi u inat treba stati duboko disati za kratko neskalad porobiti i pronaći ono malo što danu fali
Ni riječ ne mogu izustiti
Gutam ljutnju dok slušam riječi pročedile iz zlih misli zapitana od čega li su sazdane kad tako brzo kliznu do mjesta gdje najviše bole htjela bih odgovor nikako grub niti malo oštar niti štur niti preblag na pitanje što mi je to sjelo na dušu niti riječ ne mogu izustiti
Prožeti
Prođosmo jutrom ti i ja na pola dana još smo skupa ispod sunca ne progovaramo i ne zamjeramo jedno drugom šutnju prije i poslije nje jednako nježno i sasma dovoljno dotičemo se mislima
U prolazu
U ranojutarnjoj tihoti huknu ptica ili vjetar u hipu otresu kapi noćne rose s vrhova borovih iglica vlažeći moju kosu i lice ubrzah korak bez razloga ne otkrivši bijaše li to vjetar ili ptica a tajac –pauk nastavi mrežu plesti
Pjesnik koji o snu sanja
Načinila bih grad u visinama do kojeg vode stepenice vidljive dobrima podnijet će samo težinu tijela i njihov zgrušani osjećaj opuštam ruke i desno rame znak predaje prepoznat će oni koji me ljube jer dobro znaju kako sam opet samo pjesnik koji o snu sanja
