Nemiri prijete jačaju sužavajući prostor istiskuju zrak smiraj mi treba O, bar da neko diše kraj mene iščekujem more osjeća pa izvalja školjku tik do moga uha ona huči utjehu nitko ne diše blizu tebe ali hoće pričekaj
Arhiva > boba grljusic
Nije lako ali moguće je
Posve sakriti tragove nesna i nije baš moguće nakon trena kad pojmi se izdaja ni plakati nemaš s čim ima bit da je posljedna suza bila baš u dijelu srca koji se otkinuo čini se bezbolno pa se vraćaš u prošlo u znano jer tamo je lako naći ono s čim se prikriva stvarno
Rastavljanje
Ispijali su noć i mučninu šutke do jutra još jednom su se blago dodirnuli očima i svako sam pođe na svoju stranu
Pustinja
Četiri deve čovjek i beskraj zraka sunca na zalazu ispod nje zlatasti prah skoro će mrak deve i čovjek imaju konačište ispod neba
Vrijeme objeda
Stručak zlatnožute šume na lijevoj strani stola pregršt gljiva u pletenoj košarici iz udaljenog kuta druge sobe dopire glazba lagano njiše se zastor i sjena bijele ženske ruke u pokretu još malo vrijeme je objeda
Svjetlost
Širom otvorenog oka pripravna čekam dok do mene stigne sva svjetlost dana kako bih je obuzdala u riječ zapretala I prisluškivala miruj samo miruj došla sam i otići ću sama
Tajnovito sama
Ljubomorno čuvam tajnovitu snagu to moje sigurno Što podstiče svjesnost o snu dotiče me prva kap i druga i treća i bezbroj kapi u nizu načiniše val koji me prekriva pod njim sam više živa odjeljena vlastitim mislima dobro skrivena dok ne poželim nitko mi ne može prići
Trenutak straha
Zbijen prisutan strah miješa se baš sa svim u meni nevidljiv neopipljiv teško odvojiv tjera na drhtaj zadovolji se pa nestane
Sabiranje
Na raširene dlanove priljubim vrele obraze vidim jedro bijelo modrom brazdom promiče mirni protok vremena udvoje je lakše iznijeti dan
katarinab
Suzana Marić