Kad se dogodi te pogubiš dan pa ti se učini kako omaljuješ svoje trajanje sjeti zbog gubitka sve si bliže sustigne te nezvana riječ prijatelja Utješna blaga Ljekovita Poput melema pčelinjeg voska I mirišljavih trava
Arhiva > boba grljusic
Kao da baš ništa o sebi ne znam
Među dva sasušena lista Preživjela malina Moj pogled dvostruka nit Tu i sad stiže me sjećanje Usna i grč progutaše riječ I kao da o sebi baš ništa ne znam raste sumnja u sretno u dubokoj šutnji ječi pitanje moram li moram A čini se ni disala ne bih
Veselje
Razigran cijeli život u osmijeh staje cijeli život moj i svi životi moji tri su neba iznad mene srce kao da je od papira podiže se i skriva ispod podsuknje dugine obnevidjele od veselja
Sutra je tajna
Strpljivo čekam ne tražim ne zahtijevam tako prođe dan sutra je tajna pred njom stojim netko će šutnju moju pokriti svojom
Obično je tako
Čežnja s vremenom počinje jenjavati dok ne iznenadi neprimjetnim nestankom ošit se opušta disanje biva duboko lako neki čudesni mir zavlada dušom i tijelom
Ringišpil
Bi jutros mir uz miris tamjana A onda se dan zakovitlao Okrenuo nake mu bude baš u prkos ne pokušavam otvoriti kišobran samo se ovlaš s njim poštapam smiješim se misleći na stari ringišpil dan se još jednom zakovitlao zatim se predao puštajući sunce van
Besana
Noć je Besana provela Plešući uz tihu glazbu Nevidljivig svirača prateći svoju os Iščekujići ga Glazba je zamrla Tišina je otkucavala tišinu Besana je otkoračala posred bijele zore rumenih usana i sjetnim očima
Dok ptice spavaju
Umorio me umor umorio me nemilo ne pominjem mu ime lakše je u mojoj šutnji nema zla svjedok sam svoj dok ptice spavaju
Nebriga
Nikad ne pitaš kako sam boli i ne boli jednačim osjećaj i opraštam strah te veže i priteže nemuštim te drži pitanje bi zasjeklo i raspolovilo tijelo-more teškim omeđeno pa bi se pokrenulo od mene tebi i reklo bi ti kako sam
