Arhiva > boba grljusic

Ne želim biti razlog

Pusti me naglo kad ne očekujem jer u vremenu za razmišljanje neodlučnost caruje kad je potrebna odluka mogla bih postati razlog za tugu šum valova osamljen kliktaj galeba smušen mi hod nesuvislo za korakom uvući ću život u san razgoliti ga i opet će biti moj prvotan

Pročitaj cijelu poeziju

Kao da se nisu ni srele

nešto se pomaklo unutar nje zaneta zastane neka tanana primisao prođe mimo nje i sve se umiri i bi kao da se nisu ni srele

Pročitaj cijelu poeziju

Štit

poput srebrne kiše paao je cvrkut ptica po meni u vrijeme kad zora najavljuje skori izlazak sunca čineći nevidljivi štit od svih nepodopština dana

Pročitaj cijelu poeziju

Opcija ravnodušja

Za nezamislivo više nema opravdanja jer sve je moguće kad je tvoja lijeva moja desna strana tad nepogrešivo pronalazim mjesto na kojem nedostajalo ravnodušje me čeka ravnajući sve u dilj

Pročitaj cijelu poeziju

Vezilja od sna

Provuci posljednju sunčanu nit kroz moju trepavicu veziljo od sna i pusti me pusti me da sanjam da sanjam s tobom sretnom veziljom na lijevoj strani na strani od srca jer čini mi se da sam tu preslaba i ako ostanem budna budna bez tebe da bih mogla da raspuknut bih mogla se samo se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ptica

Ptica Zarobila je moj pogled Ona Sama ispod sivog neba Na žici dalekovoda U sred popodneva Ptica Ali crna

Pročitaj cijelu poeziju

Haiku 1.

Vjetar neometano prolazi kroz rukave i uzdiše

Pročitaj cijelu poeziju

Bez ljepote

Pamtim sitnice jer minu li kraj mene ne primjećene siromašan bit će trenutak prisjećanja bez zvuka boja i mirisa spontanog pokreta oblika bez ljepote

Pročitaj cijelu poeziju

****

Puna mi je kapa ,ova moja nepoderiva svih ulica kroz koje jutrom prolazim a one neprobuđene snene i nije ih briga za mene svoj dio jutra troše i ne obaziru se njihovo sivilo ništa je manje sivo no jučer samo me nešto neotkriveno jutros smeta puna mi je kapa i lijeve i desne strane ulice […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nestor i Viorika

          Živjeli su na salašu koji je za čudo bio dovoljno blizu gradu te se do njega lako stizalo bisiklom.Bili su ljudi u zrelim godinama, mi djeca iz ulice nabasali smo na njih dok smo se  jedne sunčane  subote odlučili odvesti ni manje ni više do rumunjske. No umjesto u rumunjsku […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts