Znam sve i ništa nosim te sa sobom tik do mora moleći lijek za tvoju dušu šapućem mu što ti je …… ono odgovara šumeći utjehu ali tvoje uho ne čuje a moje ne razumije fali mi tvoja riječ izazov mojoj da priča poteče i plač čineći od mora veliku suzu
Arhiva > boba grljusic
Sugestija
Moram li krenuti a znam samo pokretom mogu obuzdati nemir koji udara gdje sam najtanja a tamo na onostranim cestama mjesto je na kojem ništa čeka pa možda je i bolje ne kretati na ta putovanja jer to za čim tragam nalazim spuštajući se u vlastita okna
Razlog je negdje drugdje
Nema tu moje krivnje Što nismo mi A ruke su nam bile Jedna uz drugu dok smo oslonjeni na prozor promatrali kišu bijah sretna u tom dijelu dana i opet neki slijedeći put nema tu moje krivnje /nemoć je to/ razlog je negdje drugdje što nismo mi
Dok tražim stih koji nedostaje
Traje potraga za trenom i nudi male radosti za kojima ne posotiji žal ako se i ne pojave misao mijenja zimna jutra sretnu me čini putovanje do onog mjesta na kojem si mi s osmijehom /kako me ne bi povrijedio/ otkrio strah od mog ozbiljnog lica pojavila se mala radost u tvojim očima kad sam […]
Pjesmo moja i tuđa
Vazda si moja želja Ti koja mi sva čula otvaraš kliznuvši svaki put istom nježnjošću poput kapi S ruba jedra u široko u moje srce Vazda si moj oprostivi grijeh i glad mene neutaživu hraniš Ti dobrostiva pjesmo moja i tuđa
Isprika
Voljela bih opet s tobom razgovarati opuštena dok me takvom čini tvoja blizina grleći me tmasto sivilo boja dan neoprostivo tugaljiv gnjezdi se bol u mojem desnom koljenu dobrodošla kao isprika za lice bez osmijeha
Mirim se /za natječaj/
meni je tebe ukralo vrijeme mirim se s nemirljivim no ne prestajem tražiti trenutak u kojem se moje Ja preobratilo u Ti
Pitanje i odgovor ljubavi
Kako si majčice Kane moje pitanje kroz tananost žice tišinu rasprši odgovor Dobro sam dušo Svako mi jutro otvaras vrata Čekam Al tebe nema No ne brini dušo dobro sam
Sve je tu ispod kapaka
Sve u njoj nijemo progovorilo je ne remeteći čudesno mirno a živo prisustvo davnog /sve je tu ispod kapaka/ topla prašina peče prste bosongoj djeci dok cikom sluđuju popodnevnu tišinu istom snagom trkom se prate ispod sunca a nebo i široka ulica stapaju se neprestano u nedogledu
Odgovor u ne odgovoru
Postoje misterije u koje ne možemo proniknuti, odgovori koje ne umijemo dati Kad i kako se rodila ravnica nećete vjerovati ali istina je Odgovor se krije u neodgovoru A rođena je s raširenim rukama I tako ostala za vrijeme Ona je vazda otvoren zagrljaj U koji baš sve staje Široka prsa zariva u oko sunca […]
