NOC VLAZNA MAGLOVITA GUSTA MUTNE ULICNE SVETILJKE IMITIRAJU ZVIJEZDE TRAJE PUTOVANJE
Arhiva > boba grljusic
Zaludnost
Razapeta između sad i prije poput nedovršene rečenice koja najerom takva i ostaje od uha i ledenog brijega odustaje uzalud trud nakon sunca što iscurilo je uzalud zalud je
Paor
Zadocnio si jutros na njivu pa sunce s tobom krene uz brazdu skupa bivate do podne ono tad nužno krene ka zapadu a ti nazad brazdom ka zasluženom odmoru
Bijeg , što li već
Cesta i korak dah uporna pratnja sunčeva zraka poneka sjena na ramenu Izvor živi Tek suhu usnu zavarava posustajem ali ne odustajem od zagrljaja sa stablima
Čini se sitnica
Na odlasku pogledom te još dotičem trag ostavljam u sitnoj bori tvoga lica čini se sitnica no ona neda mira u mom nemiru tvoj nemir pulsira
Obje su crne
Noć zaposjela nedoumica obje su crne drže mi oči širom otvorene na suncokrete su mi nalik odgovore tražim mir mi na domaku u meni ga nema noć traje za dvije za dvije šuti čekam i osluškujem razgovjetno samo sebe samu sebe čujem
Kuća na osami
Na balkonu cvijeće i sitno kamenje cvrkut u vinskoj čaši sniva prozirno zeleni osvit osvaja narančasto odnekud s istoka netko ispred sebe gura bijeli dan podno zatvorenih škura čuči mir gospođa Senija još spava
Mala svečanost za dušu
Skupljanje razlomljenih rečenica Je laka igra same sa sobom Razasuh rijči Prikrivajući nešto moje Posebno Što htjedoh očuvati No polako vratih pjesmi Sve što joj pripada Progovorih je naglas ispod neba Priređujući malu svečanost za dušu
Rijetkost
Rijetko neki dio tebe dotakne neki dio mene potiho udahnem neka se ne preplaši taj dio tebe dok dotiče dio mene samo ponekad
Suton
Zavaram glad siromaškim zalogajima i žurim nemilo Sunčani sat vrijeme broji kasnim jesenjem sutonu okrenuta zapadu tiha i strpljiva otkrivam preobrazbu žarko crvenog u modro sivo i bijeline brodica u tamne mrlje kojima nevidljive ruke pale ferale
