Ono daleko i ovo blizu crno i bijelo mješajući se daje olovno sivo sapinje misli koje bi porodile riječ povlačim se u šutnju i osamu sputavam strah za večeru uzimam čokoladu i jabuku tek za kratko zaslađujem dan prije sna Iz inata
Arhiva > boba grljusic
Sreća
Strepim nad ovim tinjajućim svjetlom dok ne ojača i otvori širom kapije dana propuštajući me da pratim vidljivu nit izbavljujući me od teške noći I ne pamtim više ni djelić teških sanja U susret mi dolazi poznato lice U očima ima mala sunašca U rukama pregršt bijelih tulipana Sreća
Mogu li ili već jesam
Mogu ti napisati stih Malo li je Ako se u njemu prepoznaš Pa težinu razlomiš U sitno i nebitno Pa olakšaš hod i disanje Možda me spomeneš U sebi zahvališ Ili se javiš i ozariš
Prepoznaj se
Čuvam te u svom srcu kao školjka svoj biser od južnih valova mora prepoznaj se a ako već jesi ne odgovaraj šutnjom
Jedna riječ
Zazibaš zrak neumoljiva htijenjem Nalazeći me u trenutku kad želim Odvojiti se od stvarnosti Tvoje nečujno meni čujno i jasno Tražiš dopiši me Stvarnost si ti Razvlačim već sročeno čineći mjesto Tebi jednoj Dopisujući te oplemenujem sebe
Mjesto na kojem se nalazi snaga
Dokona noć zaorala brazdu posred mora Sunce je prvom zrakom puni pretvarajući je u zlatnu jutro bremenito kliktajem galebova dok ih nečija ruka kruhom hrani jedan pogled na ljepotu oživljava zamrlo misli oslobađaju nevidljivom snagom tad činiš ono što nisi vjerovala da možeš
Oblik komunikacije (Šutnja)
Za prvih pola sata hoda more mi je s desna daleko od kratkovidnog oka duboko od uha odvojeno ne možemo se čuti no možemo se osjetiti dobro je razumijemo se Za drugih pola sata hoda planina mi je s desna vrlo blizu stameno šuti šutim i ja na rastanku samo zašumi dobro je razumijemo se
Zavarano
Jedre se pitanja ne nalazim odgovore trebala bih pisati označiti trenutak bar označiti vrijeme no ono ne pita kako će proticati i zamicati u jarkocrvene sumrake te nebeske svečanosti nipošto neće stati zavarano tom ljepotom niti mojom pjesmom
Sigurna
Kraljevski je stajati u zatšju dvije kiše tihovati te tišinom glasnost svjeta porobljavati mirno snatriti o prošlosti u koju tonem sasvm sigurna na tom mjestu procvat će svijet rujan lijep
Danas
Neprekidno prebirući po danu priželjkuju otkriće čudesnoga koje bi moglo otpjevati zaspanku mislima koje i u snu odišu samoćom oni usnuli još vjeruju
