Srce mi prenapregnuto jedro Tajac sve miruje pred praskom čini mi semojoj priči je kraj uzdah – vjetar čarobnjak smijem se naglas dijelim radost na dvoje pa je moje tvoje pa je tvoje moje podižem ramena ispod neba zvijezda mi se ljubilica u trepavice zaplela plovimo opet moje srce i ja do nedogleda
Arhiva > boba grljusic
Snenost
Niz zidove razlivena U kapi uhvaćena Rastače se noć Oko grli tama grli oko Među trepavice svijaju se noćne ptice
Otok Timor
Daruje me tišina nevidljivim nedodirljivim nemjerljivim nedomišljenim u ruke mi položen nataložen čudesnom vještinom moćna hodam ulicom otok Timor nosim među dlanovima
Htjela bih
Usputni pogled tuđ blag htjela bih upućen meni da je ali on prođe s licem izdah me napusti moje svjesno traži široko u meni mu tijesno
Obrana
Odvajam djeliće sebe Za tebe baš tebe. danomice a kad postane bolno činim to i dalje samo malo nježnije Baš kako se s bolom čini pa umine branim se razumnim razlozima slutim otet će mi rime sročene iz šutnje iz dubine
Odi et amo
Korak me neoprezom u zonu srebrene kiše uveo u snoviđenje od tad nije više ništa kao prije nije prejako sam ih ljubila ljubeći sam ih ispijala više ih nema sad se mrzim i volim Ne znam što više
Namira
Vraćati se na neke početke koji to i nisu bili nema smisla ….. Utičem se jutru pod skute treba mi predah umorio me umor, umorio nemilo osvrnem se oko mene nema ni čovjeka ni ptice osluškujem ništa samo tišina tisuću akorda ima još jače zašutim namiru za muku slutim
Selice
Ravnomjernim zamasima vješto jato ptica razmiče plavet neba čineći savršeni plise na rubovima krila i nestaje iz vidokruga put juga
Ispred sna
Ispred sna treperim strahom Pokrast će mi misli prije no šo ih u stih upredem s toga ne dopuštam stražareći nad ljepotom pronađenom iznad čempresa na izvoru svjetlosti gdje sam pila sretna oslobođena ne dam snu da me nisko spusti samo treperim strahom što ako me svlada pa zaboravim
Nigdina
U Nigdini tamo negdje izviru bijele vode u crne se ćupove slijevaju pune ih i prilivaju pa mirno oteku dalje
