Arhiva > boba grljusic

Osvrni se čovječe

Nemilo umoran koračaš bijeg sve u dalj bez konačne misli čovječe osvrni se tu je mjesto gdje trebaš stati pomakni kamen bliže kamenu između njih je toplina vrijeme je darivanja

Pročitaj cijelu poeziju

Izbriši pjesmu, kažeš

Izbriši pjesmu kažeš hoću samo ti raskrili ruke otvori dlanove prigrli raspukle cvjetove mojih skrivenh svjetova kažem ti hoću samo otvori oči široko i duboko za svu ljepotu stiha izbriši pjesmu kažeš a ja čujem izbriši dan

Pročitaj cijelu poeziju

Kako se osjeća sreća

Za to ne postoji uputa ima bezbroj načina i ima nebrojeno lica mjeri se u osmjesima za nju ne postoji granica sreći su oči propusnica takne li te smiješ se kao da je to jedino što umiješ sreća je samo sreća ona koja te iznenadi preplavi i samo se osjeća

Pročitaj cijelu poeziju

Netko mi jednom reče

netko mi jednom reče ti si biser ma nisam se dugo makla samo sam lice dotakla tek da provjerim kako tu ispod kože jest nešto što vidi samo onaj koji ima oko koje gleda duboko …. duboko….

Pročitaj cijelu poeziju

Dok me jutro ljubi

Svako me jutro novo ljubi svaki put ljepše i nježnije iskrenije od ljudi i svaki put kao prvi zatrepere mi grudi trepetajem koji godi ta radost danom me slijedi ne osvrćem se ono jučer što mi dadoše duhom mali nestaje blijedi

Pročitaj cijelu poeziju

Tren

U bijeloj auri kamena dva tijela jedno drugim skrivena more moli šapatom hodaj tiše i ne diši glasno i misao jaka previše je ako nešto sitno samo na tren tijela takne neće biti isto

Pročitaj cijelu poeziju

Bijeg od nemira

Pročitaj cijelu poeziju

Emiliji

Nenaspavanoj oči ti sjaje ko sedam franja u podne vrcaju iskre šušti tvoja haljina dijeliš osmijehe uz novine onako usput jutros si se ljubila prije buđenja s usnom beskućnicom nitko te nije vidio samo je sretno kucala tvoja osamljena polovica srca

Pročitaj cijelu poeziju

Utjeha

Pričaš moru Ono te sluša Ti šutiš Ono priča tebi Onda šutite skupa Ti grliš koljena Ono grli oblutke i trave Kako se spretno tješite šutnjama

Pročitaj cijelu poeziju

Lice i naličje

Sve nevažne sitnice sumnje ii strahove propale nakane izvore ljutnje ispraćam lepršavim osmjesima priželjkujući tišinu takve tu i tad nema jer mislima vičem ima me a kao da me nije nevidljivo glas svoj pušta pomiče me kako bi tebe dotakla možda pokažeš lice umjesto naličja

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts