Nažalost to je tako uvijek me iznenadi neočekivano tad mi usta i oči i srce na sitni limun sliče šest koraka nedišem nedovoljno za nestajanje ali dovoljno za još jedan strastveni poljubac sa životom
Arhiva > boba grljusic
Ne priznavajući
Ječiš moje riječi zbijajući me u šutnju ona kazuje ništa se promjenilo nije bar da ne pamtim više odjednom nam se neodgodivo nameće žurimo noseći tračak topline ne priznavajući kako još uvijek vjerujemo u snove
Rosohotnica
Glas se s glasom dovikuje još za malo željom ječe pa utihnu može bit glas se s glasom ljubi vala šuti šutnjom dvostrukog žala
Dvije sreće
Jutros prije sunca ranim dolaskom htjedoh iznenaditi more a ono mi valom u žalu iscrta izvijenu vjeđu djevojke
Vjernost
Stijena se zaklela u nepomak moje oko na lutanje i stijena i moje oko vjerne su svojoj riječi
Uzimanje i davanje
Jutrima prolazi kroz ista imaginarna vrata hitro koračajući prema određenom mjestu s kojeg pruža pogled ponad mora. Ono smaragdno zeleno trudno oblakom. Miruje .Skoro će kiša. Tu i tad se ne smije propustiti trenutak neiskorištivši moć stvaranja .Taj,čini se, napušten trenutak zapetljan u magličastom obzoru otkriva sebe razvučenim šapatom nudeći se svim što ima tražeći […]
Drvosječa
Onako snažnoručan s lakoćom je obarao stabla a onda ih krato na širinu strehe usput je krao boju jeseni i remeti san tišini po sred visoke šume u njegovim brdima zime traju nemjerljivo dugo
Drugo se ne može
Dan u dan udjenut tvori stvarno neznano biva znano branjeno ničim srasta samnom i ništa se ne može do prihvaćanja
Kazna
Rasipaš poglede u prazno išteš lice uzalud poljupce žudiš usne ti suhe bridiš pod mislima riječ ne proustivši na osami upijaš sunce /meni je zima / toneš u san kojem su oteti sni zadrhtiš kajanjem kao kaznom znaš mene u tebi ima
