U kutu jutra mirujem osluškujem protok vremena strast je moja samo moja vuče se dan trošeći trećinu ništa ne moram do noći tad će mjesec darovati očima svjetlosti trak za miran san
Arhiva > boba grljusic
Neporecivo
Kao neporecivu riječ U sebi te čuvam dječački nasmijanog u rijetkim časima dok se život u tebi odmarao bezazleno misleći o tebi u nadnaravno se otiskujem Izbavljam se
Prisvajanje
Mirna prati crvenu crtu zapada tu nježnu ogoljenu zraku oko iz znanog razloga spušta kapak ne odvojivši se od ljepote /umije snatriti/ često ih proučava jer tako postaju njezini čineći je ženom koja jest i koju poznaje
Laž
Obećaš puno toga s osmijehom na gole mi dlanove pada otežala riječ pristajem nadati se u nedogled nečemu što zaslužuje zaborav
Dobro je znati
Zapitaš li se u nedoumu gdje ti je srce dobro je znati stati sabrati se i priznati disanje dobro je znati da je manje od trena od ljepote do stradanja
Oko je varljivo
Zna preko srca zavesti um jer oko je varljivo i traje igra koja prevodi dan u dane u godine nakon dugo kad razum napokon dluči pobijediti slabosti ostaje žal ni radost ni lijek
Krajolik
Tanan i začudno lijep krajolik kao san sazdan od čipke rub odškrinutih vrata prepolovio krošnju u cvatu na najvišim granama ovješena pjesma
Odmicanje
U sebe od tebe se odmičem a kamo bi drugo dok odmičem šutim i ništa više no šutnju ne ljubim ne dotičeš me glas ti se gubi jenjava mu snaga u dnu mene moje prazno viče više ništa ne čujem I ništa me se i ne tiče
Vjeruj mi
Otvori širom prozore zategni posteljinu kroz njega na krevet tvoj spustit će se zvijezda roj slušaj samo slušaj što ti šapuću mjerit ćeš vrijeme samo sretnim mislima vjeruj mi znam što ti govorim jer prije no tebi su stigle u mojoj su sobi bile
Poruka za sutra
Priateljice trepavice trepavice sklapalice blago ti sunce i susret slučajni i kavu s šlagom i čašu vode hladne i osmijeh konobara koji obara s nogu i više ne mogu a još bi štošta ti dala oprosti ali u ovaj kasni sat puno mi se spava
