Arhiva > boba grljusic

Sprovod

Žene plaču na glas neka čuju ljudi tugu za njima muškarci tiho hode skrivajući suzu ispod trepavica sporo se vuče usud stazom po sred groblje zvono s ruba breca i povija čemrese vrhom prema zemlji

Pročitaj cijelu poeziju

Prevrat

Koračam zasićena znanim oči spuštaju kapake iz protesta što bi više nije objelilo se sivo hodam novom cestom čarolijom pretvarajući zasićene teške misli u zvijezde

Pročitaj cijelu poeziju

Smiraj

Dok zvijezde marno vezuju snopove tišine snatrim uzimaš mene blizu sebe nježna prisnost ubija trodnevno ravnodušje začudne zvijezde položilše snopove na moju postelju

Pročitaj cijelu poeziju

Kad ne umijem drugačije

Rijetko kad ne umijem drugačije zacvilim duboko ispod misli samo neka se nečuje jer glasnost bi uplašila ptice i travke a što bih ja sa strahom u naramku bez leta i rasta nečujnog

Pročitaj cijelu poeziju

Radovanje

Malenim sam gutljajima ispijala jutro Iščekujući trenutak kada će mi sunce skinuti rukave..

Pročitaj cijelu poeziju

Za njih podižem kamen

S rubova svijeta sunovraćuju se spori morom izmoreni a da je ostaviti dušu ispod kamena na sigurnom za kratko dok udisaj novi nađu i otkoračati bezdušan možda bi manje boljeli ugrizi sitih možda bi se manje sjetni vraćali u ulicu Amos i čekali oblake presretače novim se smijehom smijali sumnjam dok za njih podižem kamen […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ljubav

Na stolu topli kruh miriše jutarnje novine i čaj sve miruje sem mirisa na rubu stakla svilenkast obris tvoga dlana prikrivam nježnim mislima sigurna kako osjećaš

Pročitaj cijelu poeziju

Zašto ne priznam

Sputao usnu zaptivak srca tvoreći tešku prepreku za riječ od ranog iutra rominja kiša od ranog jutra traje šutnja u predvečerje pripremam čaj od jasmina tek kako bi zaposlila prste i toplinom pokrenula usne staložena raščlanjujem dan promatram otkriveno ali to već znam ne znam samo zašto ne priznam

Pročitaj cijelu poeziju

Nenaslovljeno

U prvoj noći sanjam u drugoj presanjam u trečoj se budim i ponavljam takva donekle smirena hodam do mjesta i trena gdje dan predaje krunu i žezlo tami tada mi opet započinje prva noć

Pročitaj cijelu poeziju

Melankolija

Spustila se tik do mora kako bi se oslobodila umora od sretnih sjećanja iznad nje tmasti oblak miruje iz njegova središta crna ptica utekla na njena svinuta koljena se spustila između kljuna i usne teška tišina caruje

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts