Žene plaču na glas neka čuju ljudi tugu za njima muškarci tiho hode skrivajući suzu ispod trepavica sporo se vuče usud stazom po sred groblje zvono s ruba breca i povija čemrese vrhom prema zemlji
Arhiva > boba grljusic
Prevrat
Koračam zasićena znanim oči spuštaju kapake iz protesta što bi više nije objelilo se sivo hodam novom cestom čarolijom pretvarajući zasićene teške misli u zvijezde
Smiraj
Dok zvijezde marno vezuju snopove tišine snatrim uzimaš mene blizu sebe nježna prisnost ubija trodnevno ravnodušje začudne zvijezde položilše snopove na moju postelju
Kad ne umijem drugačije
Rijetko kad ne umijem drugačije zacvilim duboko ispod misli samo neka se nečuje jer glasnost bi uplašila ptice i travke a što bih ja sa strahom u naramku bez leta i rasta nečujnog
Radovanje
Malenim sam gutljajima ispijala jutro Iščekujući trenutak kada će mi sunce skinuti rukave..
Za njih podižem kamen
S rubova svijeta sunovraćuju se spori morom izmoreni a da je ostaviti dušu ispod kamena na sigurnom za kratko dok udisaj novi nađu i otkoračati bezdušan možda bi manje boljeli ugrizi sitih možda bi se manje sjetni vraćali u ulicu Amos i čekali oblake presretače novim se smijehom smijali sumnjam dok za njih podižem kamen […]
Ljubav
Na stolu topli kruh miriše jutarnje novine i čaj sve miruje sem mirisa na rubu stakla svilenkast obris tvoga dlana prikrivam nježnim mislima sigurna kako osjećaš
Zašto ne priznam
Sputao usnu zaptivak srca tvoreći tešku prepreku za riječ od ranog iutra rominja kiša od ranog jutra traje šutnja u predvečerje pripremam čaj od jasmina tek kako bi zaposlila prste i toplinom pokrenula usne staložena raščlanjujem dan promatram otkriveno ali to već znam ne znam samo zašto ne priznam
Nenaslovljeno
U prvoj noći sanjam u drugoj presanjam u trečoj se budim i ponavljam takva donekle smirena hodam do mjesta i trena gdje dan predaje krunu i žezlo tami tada mi opet započinje prva noć
Melankolija
Spustila se tik do mora kako bi se oslobodila umora od sretnih sjećanja iznad nje tmasti oblak miruje iz njegova središta crna ptica utekla na njena svinuta koljena se spustila između kljuna i usne teška tišina caruje