Jutros rano na putu do grada magle zlobnice pohotnice obzor mi pokrale
Arhiva > boba grljusic
Kao u snu
Bilo je kao u snu cvijet bajama u dan rascvjetan u njemu jasni obris oka i vjeđe skupljene ispod pogleda ljubav sam cijelu skrila ispod latica moranjem gonjena samo tiho tiho promakoh na prstima da zrak ne zazibam
Raskorak
Stvarnost i ja uvijek skupa a razdvojene za korak dva nekad je ona ispred mene pa je slijedim uporna nekad je iza mene pa je iščekujem strpljiva tu smo tik jedna do druge prožimajući se neprekidno osjetilima
Teška misao
Nemam snage odijeliti se zato sapinjem osjećaj bešćutna bivam za malo samo dok pronađem riječ u koju bih cijela stala i sazrijela+ pa nek se otkine ta teška misao nakana jer ne umijem sama
Ne tuži pjesniče
Ne tuži pjesniče ako ti se učini da sveijet je negdje van tebe ne daj se varkama ne tuži pjesniče ako ti se učini samoća od tebe samoga veća mjesec za tebe stvara sanje pogledaj ga i u šutnji pričekaj dok u tebe uvir svoj ne pronađu rime
Od nježnosti nježnije
Osluškujem zaranjajući u mirno znatiželjom usporavam disanje kako se ne bih odala ispred tvojih osmijeha u mukloj tišini prevodim ih na jezik koji razumijem stavlJam branu na usne i pogled kupujem vrijeme dok spoznam kriješ li što ne mogu ne umijem od svih vještina mojih jače je to tvoje to tvoje od nježnosti nježnije
Ne zamjeri-Gazela
Pogledom klizim po tvom licu , ne zamjeri mi pred nevoljom ne znam zatomit osjećaj, ne zamjeri mi Slutim u bescijenje si rasprodao htijenje bacajući drvene obruče i sebe, ne zamjeri mi Izgubio si u hazadnoj igri tražeći smisao u besmislu, ne zamjeri mi Stišavam drhtaje nježno te otimam cesti kako bih te skrila u […]
Nostalgija
Zanosnom snagom prag rodne kuće vuče i zove korakom da ga pohodim a ne zna samotan kako mu se vraćam obično noću snom ga dotaknem jer ne mogu drugačije
Drijem
zaljublena je u lijevi kut južne sobe i zid o stakla uz koji se nebo priljubljuje plavo oblak prođe pa se vrati smušen sam mirom utone u njega s njom u sebi on ode radostan
