Prepuna zlih pogleda i riječi hodam tako troma i teška s darovima vraga do prve klupe do predaha ispod ruke mi tajna košulja u nju odmetnem suvišak za čas se uprede i iscijedi ono što vrijedi šarenim slovima po sred dlana ucrta ne mari ne znaj</
Arhiva > boba grljusic
Nema meni mene
Manje ili više ali stalno nedostaje nešto osjećam prazno ali ne pristajem punim pogled bjelinom zidova širieći nosnice žudeći mirise lutam mislima tragajući za riječju ništa osluškujem ne bih li čula nečujno samotno se svjetlo prelama negdje u visinama sav nemir utrne naglas proslovim nema nema meni mene
Sunce kaže ništa ti nije
U pukotini zore ukliješten cvili besmisao buđenja pokrivam golo lice priželjkujem mrtvo uho voljnost mršava u meni drijema nekako bih da me nije sunce probuđeno sasvim pršti svjetlom i pita što ti je odgovorom se smije ništa ti baš ništa nije
Kad zaboraviš nedjelju
Američka pjesnikinja,GWENDOLYN BROOKS koja je ušla u povijest kao prvi crni dobitnik Pulicerove nagrade, umrla je 2000. god.u Čikagu u 84. godini. Američka pjesnikinja bila je širom svijeta poznata po poeziji kojom je podsticala razumijevanje crnačke kulture. Istovremeno, tvrdila je da je osjećanje pripadnosti ključ za postizanje unutarnjeg mira. Temama koje je obrađivala – siromaštvo, […]
Ni žudnje ni glasa
Kao što slijepac žudi svjetlo žudim mjesto na kojem nema tvoje niti moje tanana misao uskomeša misleno nižući nevidljive rinčice oko grla nema ni žudnje ni glasa
Propust ne oprašta
Poželim odvojiti mene od sebe zbog vremena tegobnog drugačijima od drugih svakodnevno prijeti nosi pečat svega potrošnog no mora se sačuvati dio nutrine za radosti i žalosti koje su neminovne propust ne oprašta
Vrijeme zime
Sustiže me sjetno sjećanje i opet pršti kora naranče pod mojim mrzlim prstima duboko udišem miris željom ondašnjom i sad drhtim usred zimljive večeri istim drhtajem pod oskudnim svjetlom ulične svjetiljke škripi snijeg pod korakom tren se raspršio nestao sjeti nije mjesto u meni hladno mi je zagrli me zadrži me daleko od davnog
Prikrivanje
Posve skriti tragove mučnog ubijanja noći nakon što se pojmi izdaja baš i nije moguće ni plakati nemaš čim jer posljednja suza bi ba u dijelu srca koje se otkinulo žestinom bezbolnog žurno vraćaš se u prošlo znano tamo je lako naći ono s čim se prikriva stvarno
