Svjetlo se pomalja tiho ne govorimo ne ometamo svitanje skoro pa sve je savršeno jutro odmiče i mi
Arhiva > boba grljusic
Pisma
Davno je bilo kad smo se čule i čini mi se kao da sam te samo sanjala i ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire . I kako ne bih zaboravila tebe a ni ti mene kažem ti još mi je duša govoreća nesmirujuća i govori ne samo riječima […]
Prišaptavanje
Nakon kratkog muka po završetku razgovora telefon se ponovo oglasio javih se uobičajeno izgovarajući: halo Ma oprosti htio sam ti samo još nešto reći, sjećaš li se kako sam nedavno nakon onog proklizavanja kroz stvarnost potražio pomoć psihijatra. Znam kako sam ti sve to već ispričao ali prešutio sam sitnice . Naime pri kraju zadnjeg posjeta […]
Oslobađanje
Priznati bijeg iz svagdanjeg u svijet crnih tišina i bijelih dlanova obilježenih linijom srca u svakoj usnula riječ u negovoru progovara pjesma nemoć kleči pred njom
Utjeha mora
Kad se more i ja susretnemo na znanom mjestu samoća samuje more tišinom pita tko ti je ukrao osmijehe s lica ne progovaram samo mislima odgovaram povrjeđujem sama sebe dopuštajući nedopustivo more šumi -razumijem a je se malim osmijehom nasmijem
Prizor prvi i drugi
I. Ona blaženo spava svojim tijelom on joj čini hlad II. Okrenuta leđima suncu majka mirno doji svoje malo
Ona koja se ne predaje
Ponoć ne nudi ništa novo samo novu diobu dana od dana no onoj koja se ne predaje pruža mogućnost traganja za tobom bez bojazni od poraza jer sasvim je sigurna naći će te u snovima ona koja se ne predaje
Ljubav bezuvjetna
U moje mrzle šake unatoč rukavicama od sirove vune /uplela je dugu po sredini zglavka / nekako u sred zime snijeg bi viši od mog kaputa spušta krušku medunku dozrelu u pšenici i ljubav bezuvjetnu
Plitki gaz
To moja je duša taj plitki gaz kojim prolaziš dijeleći ga hladnom snagom pripazi jer može biti strahujem pred sobom do nemira mirujem ne tražim trag iza nas za nečim je otišlo svjetlo danje i ptice ostao je jal nikako žal
Plač
“Od Sunca Mjesec ima svoj sjaj” V. RUTNIK Zakotrljala se prva samotna suza slana iz inata onoj drugoj koja za njom hrli kao borova smola teške kroz trepavice prolaze blizu je oku tama jedna drugu sustižu pred strahom u plač su utekle
