Ovo je mogao biti sasvim običan dan dan po svemu znan a nije netko je u prozor u prizemlju ostavio šešir pun suhog cvijeća i jednu prštavu naranču
Arhiva > boba grljusic
Imati nestvarno
U zemlji nigdini hladna se zima u mojim cipelama skriva kraljica sam bez krune na prijestolju od mjesečevog kamena vladam svojim nemirima tičem se provjeravam stvarna li sam drhtaji malaksaju u mene zalaze hrpimice nestvarni sni
“Nekome trenutak, a nekome vječnost”
Za špalinu zapeo pogled opčinjen zlatnim koje u kosi joj čuči dahom je prati i ne sluti kako razapinje jedra njezinoj žurbi u kasno popodne po tragu korača sam
Kraj nevolje
Otpuzati potajice sviti se ispod kamena koji nitko pomaknuti neće i biti sam istom me mjesečeva ruka podiže u kolijevku svjetla poliježe i nježno nebom zanina
Vrijeme iščekivanja
Lipov cvijet se pomalja još za malo zamirisat će opojno vrijeme je iščekivanja oživljava sjećanja potapaju potonuti ću osluškujem dušu traži predah u osinu gdje sve se svodi u jednu misao nema pitanja ni odgovora samo Tišina ta tiha sestra moje duše
Tu i tad se piše sebe
Moguće je birati riječi u preziđu u kojem ostaje vrijeme ispalo iz ritma koji određuju dani tu se ostvaruje mali bijeg od realnosti potvrđuje to aludiranje lica na osmijeh no zvuk se ne može izdvojiti nad su samo oblaci u sporom pomaku probranim riječima jednostavno se bez zadrške tu i tad piše sebe
Zar su mi lagali
Nešto htjedoh reći tek naivno se opravdati podobno dobra u ime mira i tišine ne proslovih ni riječ sputana ne znam s čim moja je šutnja dobroćudna neman sedmom glavom u mene zarivena i ni blizu vrijedna zlata nije zar su mi lagali oni koji su me voljeli kad su mi o sjaju njezinu pričali zar […]
Putem do nedogleda
Srce je prenapregrnuto jedro bijeli tajac pred praskom priča je čini se ispričana uzdah odmak i vjetar čarobnjak mijenjaju sve naglas smijem se trenutku dijeleći sve na dvoje pa je moje tvoje pa je tvoje moje podižem ramena ohrabrena pod rubom sam neba zvijezda ljubilica u trepavice se zaplela plovimo opet moje srce i ja […]
Neizvjesno
Dani prolaze neopazice i danas je već zašlo zbog sutra neizvjesno se gnijezdi na starom mjestu tu negdje podno srca odmičem se ne korakom pletući vjenčić od vlati trave i sitnog rejetkog cvijeća bezimenog
