Rijetko se pojaviš uvijek u praskozorje dijeleći me od sna samo si sjena beskrvna koja za tren nestaje u daljinama
Arhiva > boba grljusic
Asimetrija šume
Rasipam se nema me I nema do pjesme koja me opetovano sakuplja u cijelo opet jesam potpuna u trenu kad je progovorim razgovjetno glasnim razlamajući tišine ispod zelenog i plavog pjesma ptica biva sigurna u letu koji ne skrnavi asimetriju šume
Deskripcija
Prokazujem je lako s dvije riječi nema je /ljubavi/ to sažeto ne bi smjelo biti napor ali sve biva složeno nepojmljivo kad riječi kanu u šutnju tad ništa ne razaznajem sem nevidnih ruku i marame koja prekriva lice djeleći me od svijeta
Mjesečev potok
Išla sam na mjesečev potok ostavljajući sjećanja u svaki korak po djelić putokaz za mir kratila sam vrijeme prateći misli tvoreći tvrdnju u mjesečevom potoku ima mjesta samo za mene
Pjesmo moja i tuđa
Vazda si moja želja ti koja mi sva čula otvaraš i klizneš svaki put istom nježnjošću poput kapi s ruba jedra u beskonačno vazda si moj oprostiv poriv i glad ja neutaživa ti dobrostiva pjesmo moja i tuđa
Imaginacija
U Susret njemu po vremenskoj crti koja dijeli noć od dana hodam korakom koji grije iščekujući nestvarno On u suret meni hoda čini se kako se osmehuje a zatim na glas smije zaranjajući svojom tajnom u moju bez straha i srama s razlogom
O, bar da netko diše blizu mene
Nemiri prijete jačaju otvaraju prostor istiskuju zrak smiraj mi treba O, bar da netko diše blizu mene iščekujem more osjeća pa izvalja školjku tik do mene ona huči utjehu nitko ne diše blizu tebe ali hoće pričekaj
Zavaravanje gladi
Zavaram glad siromašnim zalogajem Utažim žeđ vodom sunčani sat ne stoji već kasnim jesenjem sutonu tiha i strpljiva pratim preobrazbu žarko crvenog u modro sivo i bijelih brodica u tamne mrlje kojima nevidljive ruke pale ferale
Samotnost
Ne prebiri više svojom tišinom po mojoj duši tu više ničeg za tebe nema bit ću ti zahvalna ako otvoriš njedra mojoj mašti i dozvoliš joj putovanje
Nedostajanje
Manje ili više ali stalno nedostaje nešto bitno osjećam prazninu punim pogled bjelinom zidova šireći nosnice žudeći mirise lutam mislima tragajući za riječju muk osluškujem ne bih li čula nečujno samotno se svjetlo prelama negdje u visinama sav nemir utrne naglas proslovim nema meni mene za malo
