Naiđe trenutak bezizlaza u kojem niti maštom ne uspijevam dočarati bar malo treperavo svjetlo u viru koji vuče snagom zloga u tusto mutno i nepoznato strepnja stiže na svoje sve traje kratko Okrećući leđa stvarnom zagledamo se u prošlo pružajući srcu vrijeme dok učini sabir
Arhiva > boba grljusic
Ništa protiv sudbine
Zrnasti sloj sure prašine miruje ispod ledene tišine u bravi paučina mtrtvih pauka ključ je ispod kamena rđa ga izjela davno je bilo kad otišla su djeca nakon zadnjeg udara zvona koje breca
Za čim li to posežeš
Obično u suton šutnju kao osnovu kroz usne provlačiš mirnoćom oka zapadne kapije otvaraš kroz njih zamiču sunčeve kočije zastaješ za čim li to posežeš dok dlanove prema nebu otvaraš
Šapućem mu dan
Ljuljam mjesec u naručju dok šapućem mu dan odajući mu tajni izvor sreće više nije kao što je bilo netom prije no što je zašlo sunce nasmiješi se mjesec meni kao djetetu i još jednom pa nestane za brijegom šutke
Život
Ne vidjeh jutros jasno svu ljepotu svitanja priječi na oku ožiljak ostavljen od prejake riječi
Jednostavno je
Ima naviku iskoračiti u noć iz okvira životnog moranja pri tom ne opaža rijetko osvjetljene prozore stanje ne uspijeva objasniti a krajnje je jednostavno
Ima netko
Ima netko koji hoda poput mene samotan po razmeđi noći i dana krupnim koracima u susret samom sebi osnažujući se u tihoti trenutaka za susrete s drugima u dugom danu pred sobom
Bez njegova prisuća
Bez njegova prisuća um se oslobađa podsjeća na sljepilo oba oka prekrasna u vrijeme radosti tužiš između dva svitanja ljubeći linije dlanova a ne bi trebalo tako ne bi
Nenaslovljeno
Od moćnijeg ištem onaj dio dana u kojem ću dati nazivlje stanju u kojem bivaju sumnja i slutnja kada i ako uspijem imenovati otvoriti će se vrata duše bez straha čekati ostvarenja
Obzirnost
Pripremiti se nekako treba tko zna što bi se moglo desiti kad izgovorim na glas misao pogled me već traži i ne prepoznaje proživljenim izbrazdano lice jer onu drugu dvojnu do okrutnosti skrivenu prešućujem namjerno raspršujem mrak ništim obzir nikad ne vjeruj kad kažem vjeruj mi […]
