Pogledom te drsko istražujem i štošta pitam šutnjom razmišljam kako bih ti ime dala samo za danas nisi ti netko koga znam a ramena i ruke kao da sam dodirivala prolaziš u mnoštvu šetača nestaješ kako li se zoveš imenom da pamtim bar
Arhiva > boba grljusic
Gesta
Škarama u visini ispružene ruke od zastora načinih pijetlovu krestu sad nebo neometano dolazi meni
Optimizam
Umanjiti važnost nevažnim stvarima naum protiv mene stoji vrijeme kovitla u nevrijeme mijenjati se koji besmisao ali bez njega ni smisao ne postoji treba poć do vale u miru joj duljinu koracima izmjeriti
Dok prolaziš kraj nje
Dok prolaziš kraj nje pruža otvoren dlan pun svjetlosti bar pričekaj dok izgovori no ispred tvoga pogleda riječ joj zastala podno rebara na pola izdaha usta prazninom ispunjena dlanom ih pokriva svjetlost se rasula iza tvojih leđa pomirena spretno niže crne i bijele perle
Tjeskoba /B.G/
Od svih mene si našla u meni se gnijezdiš i podla traješ kameno teška u sitni te pijesak mrvim i ne umijem dalje poput grude snijega zakotrljane sama od sebe rasteš u dubini utrobe moje sebi raspremaš krevet
ljubavna pjesma prva
Cijeli svijet je nasuprot mojega lica lice pogled kao slani val moje tijelo obala gola nešto bih prošaptala tek da se zaštitim no nikad ne uspijem reći sve što sam naumila uspijevam samo smijehom rastvoriti vrata nedorečeno ostavljam ispod stola
Oproštaj
Kad ga sustiže vijest o smrti prijatelja on zamuknu i osta tako minutu i još jednu a onda sjede za klavir i odsvira malu sonatu za dobrog čovjeka
Stanje
Već danima ne budim se rano otužne su tišine iz kojih me ništa ne traži ništa ne zove u pukotine s vjetrom zavukle su se riječi a san nijemost ne priječi
Nemam ja snage
Nemam ja snage reći na glas koliko boli tvoja mala bol šutnjom i snovima će mo se dovikivati i nitko do mi neće nas otkriti dok teškoću dijelimo
Obistinila se ljubav
Obistinila se ljubav lako kad mi se more u zjenu ugnjijezdilo i zavrištalo tišinom ništa više sem ljubavi u njemu i meni