Svijest nenadano dotakne osjećaj napuštenosti
Arhiva > boba grljusic
Neobično-obično
Prođe neko vrijeme bezlično ne imadoh vremena za uljepšavanje među mnoštvom sama u bijegu zamišljenim cestama na kojima me umor zalud sustizao ne znajući kako me od njega brani dragocjeno u najdubljem kutku oka skriveno
Osjećaj
Danas ne imah vremena za uljepšavanje kitnjastim riječima osjećaj sakatosti ne priječi pogled na mjesec …… i razmišljam zašto ne bi zamjenili redosljed dolaska i odlaska pa on ujutro ostao umjesto sunca možda bih tad napisala lijepu pjesmu
S onu stranu tišine
Ako uspiješ zaći s onu stranu tišine otkriti ćeš mjesto duboke osame na kojem se lako istače crna žuč ne treba se opirati nepokretu sutrašnji dan zasigurno će osvanuti bez ijedne mrlje na suncu
Vrućina, tišina i nejasno
Trenutak se otkriva čaroban Ovaj čas ali čini se znan Dvojim tu li sam ili je san Ljuta na život On podnosi mene slabu Ili sam krive podijelila uloge Možda bi dan mogao imati samo jutro Za promjenu Opet snatrim u nizu Netko mi maše Netko me doziva Ni iza Ni ispred mene nikoga Nema […]
Svakojutarnjim znanim
Nečujnim rastu trave Jednako Padaju borove iglice Svakojutarnjim znanim Zažubori val Na stijeni začudno tih Galeb stoji sam
Tako je tomu
Želja je tek nemušti odjek srca slijedim jeku očekujući njezin utih u rađanju ostvarenja tako je tomu kroz vrijeme koje kaplje ispod sunca a ono je uvijek iznad mene
Sve sam to ja
Sve sam to ja radoznala u pjesmama su pitanja odaslana i zagubljena poput bijelih pisama neznancima sve sam to ja dok čekam pojavnost ljubavi dokučujem ona dolazi nezvana odnekud bez ključeva srce nema vrata sve sam to ja skrivena i razotkrivana
Poput sunca u prokosu
Između dvije žurbe nalazi me potreba za diobom vremena na tihom mjestu s tobom dvije tri riječi dok pogledi strelimice traže zjenice poput sunca u prokosu staložena obasjala bi nas sreća
