Čekam da zašute svi kako bih mogla biti udaljenost bliže sna što u opni kao u dječijem balonu tavori dan neotkriven neoslobođen prisjećanjem a ja ne bih bila ja ako ne pokušam
Arhiva > boba grljusic
Bajkovito
Bez treptaja gledaš u draga usta iz njih bez muke duboko iznutra izvire priča u bojama duge
Tonkino i moje
Morala sam Vam priuštiti zadovoljstvo nadam se /bit će tako/ moja pjesma “Ne volim o njoj” pozivala je a Tonka se odazvala i priuštila mi veliku radost prosudite sami
Dunave
Priznajem kako ti želim predati kap iz oka nošenu dugo do tvojih mekih obala zbog sitnog što lomi zbog upornog što ne prestaje moriti zbog težine koja zastire svitanja zbog riječi koja ne umije sasvim osloboditi eto ti suza Dunave uzmi je među svoje olakšaj mi hodanje
Glad
Ako i spalim glad za riječima ne bi prsti odoljeli mekoti pepela iz tragova na jagodicama bih opet iščitala pjesmu ….Jer šarmu inspirativne ljepote samo se treba predati lakoćom istovjetnoj predavanju kišne kapi rijeci
Predanost sudbini
Ma ni misliti ne mogu stjerana u šupljinu dana koje se i ptica kloni jer tu nema mjesta zamahu krila zatečena otkrivenim mirujem
Prepuštanje
Kako je dugo do ne znam kad i kako je daleko do ne znam gdje. Popuštam ispred ne znanja bivajući između dva moranja U sebi poželim neka mi se pokaže.. Vraćajući se na mjesto zaborava ne bih li se prisjetila onoga što je bilo između do kad i gdje.Netko mi miče znakove primoravajući me na […]
Inatna
Uskraćuješ radost uporno meni rasipnici meni neumornoj i meni umornoj a dobro znaš kad hoću mogu sama prigrabiti radost gledajući u zvijezde
Šaptači
Puna me usta prate puninom pucaju vrcajući šapat tik mi za vratom /ulične svjetiljke ne gore/ opet me slijedite zaplićete korak nije da se bojim samo mi dojadilo da molim
Mi
Nakon dugo mi nemoćnici pronašli smo vrata došavši do načina i sve ono što nemogosmo niti prošaptati nekom – nikom živom oslobođeni govorimo naglas jedno drugome
