Očima da mi je znati zahvatiti kao rukama široko i duboko od krajolika začudno modrim bar malo uzdišem nad ljepotom on grli moje uzdahe Dosanjah san /netko me grli bezuvjetno/ Otišla sam A riječi su ostale
Arhiva > boba grljusic
Uzalud opiranje
Iz dubine divlja plavi me obuzima cijelu pobjeći želim i ne želim spori me nesposobnost da se odijelim razmrvim osjećaj mireći se do tišine i eto mene oslobođene iz sjene iz zjene iz stijene iz vjetra iz travke sakupljene su sve javke začuđena ne opirem se više ljubavi
Tako nekako pišem
„ Knjiga je rezultat truda i čuda“ Marina Cvetajeva Trud je moj a čudo se javlja nezvano,možda je to ono što zovu inspiracija ona me ne napušta. U meni i oko mene je u sitnicama i krupnicama jednako podiže nosi i donosi stvari,ljude i pojave oku mome koje gleda nikako površno. Dubinu nosim razmišljajući. Za to […]
Mislim te,vidim te
Laktove oslonila na koljena prste usmjerila jedne prema drugima u naporu da se dotaknu kako bi načinili okvir u koji spušta glavu sklapajući dva oka treće se otvara podlo zlobno vrijeme joj među mislima staloženo komeša se sanjivost u budnost se taknuta pretvara a ona bi za čas samo htjela biti van stvarnog sama
Moj si spas
Moja si druga polovica riječi moj spas u trenutku kad osjećaj zaprijeti puknućem posred lica ne znaš dalje ne znam dalje pa oboje kanemo u šutnju zadovoljni rečenim nedorečenim primireni spašeni
Kao sigurno
Nije moranje ali pokušaj nabroji sve što je od mene do tebe pustit ćeš misli-pčele ožeđale neka piju rosu iz raspuklog cvijeća što raste posred moga struka nije moranje ali pokušaj mi smo od jakosti i slabosti mogu ti nutrunu dotaknuti osjećaj ćeš zatajiti zazibat će se razdaljina razlomit će se tišina u pukotinama jeka […]
Sepija
Razapeta paučina crnog pauka između dva stara oraha prazna se njiše ljuljačka promiče majčina marama zategnuta rubom lica a niz leđa pala gusta pletenica pod rukom mokra stričeva košulja otkud sad jasno čujem kako kuca očev sat
Bagatelna raskoš
Pred važnim stavlja nevažno mala hrabrost za trenutak nit tanku plete od svjetla putokaz oku koje kreće u drugo drugomu odmiče nedaleko ni predugo ni više ni korak manje do zimljivog sutona ta bagatelna raskoš skromnoj duši i očima dovoljna
Premosnica
Odmotalo se jutrošnje klupko htijenja nevidljive niti slijedim prema kraju dana opet piruje obmana kukavica mi podmetnula vedrinu za kratko krvotokom odmakla za njom radovanje opet li sam prevarena ili sam previše htjela vjerujući u obećano trenutak žuti niti me hoće niti bih mu se dala strpljiva strpljivu noć vidaricu čekat ću a znam prepustit […]
Domišljena pjesma
Podigni se i ispravi tako ostani strahovi će se istančati poput jutarnje magle pod visokim suncem lakši biva susret sebe sa sobom potom utišaj um neometan ničim srce srcu daj hrabrije ćeš prigrliti to što život otkucajima poručuje
