Zatočen kao neizreciva riječ zauvijek s dječačkim osmijehom koji te oslobađao u rijetkim časima kad je život posustajao otvarao si oči pogled spuštao na bijele latice /bilo je vrijeme kad su cvjetale margarite/ tad si se smijao punim osmijesima bezglasno lice ti se opuštalo bivalo sličnije mojem tamo i tad nije u tebi bivak […]
Arhiva > boba grljusic
Berba
Sve ptice zamukle mukom pukle popola sakate zalepršale strahom i odletjele u smijeru nepovrata predugo nema cvrkuta uzduž i poprijeko Petrova polja u vinogradu što vrije ljudskim glasom nedostaje jedna nota od zlata
Nek me ne pitaju
Svoju ljutnju u šutnju pritvori i odmakni se bar za tren dok koljena spustim bliže petama iz neznam kojeg razloga pristajem da sam sitna dok mirim srce-ne i razum -da nek miruju nek me ne pitaju ništa baš ništa
Da mi je
Da mi je u moju pjesmu vratiti se i zaspati dok grlim stih s trokutom neba iznad glave bezruka bezglasna nepomaknuta odmakla duž puta bez umora da mi je
Što li ćeš mi reći
Sve bih htjela izgovoriti lako kao izron iz dubine ali ne umijem priječi me sitno pomanjkanje hrabrosti nemoć- neznanje Pitam se što li ćeš mi reći priznam li s olakšanjem tišinu u kojoj čujem kako rastu trave ranim jutrima
Mokra braća
Posrnuli njih troje svatko je sam zajedno samo piju do u predvečerje popiše i vino i dan tu ih zatiče zla noć
Rasute misli
Ono što se željom iščekuje u sretne se misli oblikuje još jače se želi ne ostvari li se rađa uvijek iznova pitanje mašta jednakom snagom donosi i odnosi odgovore podsvijest ravna sve po svom imaginacijom nudi ciljevit put do ostvarenja u pravu sam snažim se a šapućem strahom nek me nitko ne čuje
Čuvar
Prešućuješ glas i skrivaš obris samo te silno osjećam jutrima činiš moj korak sigurnim do tihog predvečerja hodaš iza mene kad dijelimo breme na pola puno je predvorje noći osmijeha a san kad stigne spokojan je
Istina je /moja/
Mene zapravo nema onda kad svi me vide ne postojim samo moranjem dišem najviše jesam onda kad pišem pišem pišem
Sunce
gifmania.com Iščekujem okrenuta ka istoku ka prvoj kući gdje Klota prede suncu svjetla niti rano se pomalja Lokeza neopazice u stopu ga prati danom niti mu kida Atropa ono ipak dolazi kako bi otišlo netko mu niti svjetla u cijelo vezuje pa ga ima ima ima usprkos svemu uprkos svima
