Nenadano bezbolno moja misao prijeđe u toplu nježnu jasnu i glasnu riječ o tebi kad jednom i ako izgubim naviku razmišljanja u tišini hoću li isto biti ja
Arhiva > boba grljusic
Pokradena
Za tebe je moja istina tajna sagradih svod iznad glave gord od stihova više ne drugujem sa zvijezdama mrakom lako prolazi lovac na snove
Sazrijevanje
Ljubav znam pišem je drsko i duboko bez milosti mogu jače i mogu više jakost i jal ponekad je šutim slabost i strah ponekad je prozivam izazivam neumorno uporno nisam ja ostavila ljubav ona je ostavila mene ne mimoilazi me žal kako ću bez mirisa skuta bez riječi kiše i usne mirilice glasa sanjalice kako ću
Tebi zbog radovanja
Ostavljam tebi baš tebi nešto svoje kamen mali neugledni kao da je žal cijeli i ono malo selo veselo od pjesama sazdano slike iz moje nutrine cvjetove plave ,sićušne iz Podstrane
Treći dan listopada
Pjegavo stablo s tragom sna vlažni kvadratić zemlje ponudilo ničijem žutom psu zelene ruže naborane ostarjele u vrtu hrđavo lišće šumi jutrom prije konačnog smiraja melanholičnu maglu rasprema dan polako hodam prilaznim putem ka jeseni
Disanje
“Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima” Arthur Shopenhauer Disanjem smo zibali zrak usmjeravajući vrtlog život tvoj udah moj izdah i obrnuto ne ramišljajući pri tom samo po sebi jasno nam jasnost do ruba nesvjesnog potisnkujemo tu golu jednostavnost o nevjerojatno složenom
Moram ti reći
Vjerujem svakoj tvojoj riječi istrgnutoj iz dubine moram reći tebi punoj i prepunoj tišine prije danas bi jučer ne vrijedi unazad brojati nestalo da bi nastalo primiri se i čekaj
Žedna
Rijetko pije dok kraj velike vode prolazi u njoj žedno viče izvoru svome žuri polako hodajući daleko je stići će
Samo mi nedostaje tvoje vrijeme
Samo otrpjeti trenutak koji me zatekne nespremnu kad mliječna svijetlost s ruba jkošulje ostavljene na naslonu stolice nasuprot prozoru u mene nezvana uđe
