Znam raskopčati košulju osloboditi zatočeno u skutu dotaknuti usnom otkriveno sve prije sunca kako te ne bih probudila u stvarno ćeš sumnjati
Arhiva > boba grljusic
Žena zna
kako li se zove ono taloženo između trepavica žena zna već je nestalo sve sada prije posta praznina praznim zateže lice težina vuče nju i sjenu zemlji u sebe poseže udiše izdiše žena zna u nadstvarno sebe utiskije izbavlja se
Nedodir
Uvučem pogled kriomice u drago lice pogled miruje i miruje drago lice mirujemo tako dok se nedodirom dotičemo
Mogu ja
Opet mjerim upornošću prođeno s mukom navikla pamtim za mene ravnao si puteve istom su po meni padale zvijezde
Iskreno
Želim a ne želim raspeta između bih i ne bih ostajem tamo nigdje i svagdje ne umijem se vratiti nema me koliko me ima čekam i strepim ne znam od čega priznajem i ne priznajem ponos i kajanje izmaštanim prstima pokrivam svoje manje se bojim
Odgovor Morpheusu
„Pa, da zaključim, postoji li danas ljubav? Naravno da ne, sve je samo igra obmane“ MORPHEUS Ne dopuštam da me obmanjuju bar ne koliko bi htjeli uvlačim se tako duboko u svoje imaginarno dijeleći se od stvarnog osjećajući se kraljevski, sposobna oživjeti zamrlu osjetilnost. Intuitivno se nepogrešivo nalazim. Bivam opet. Ako me pitaš gdje živim , […]
Povratak
U rani sumrak spuštam se s planine nizastranu sve ukoso nizbrdo mi sapliće noge nesigurnost mi krote ruke još malo pa sam kod kuće pričekaj me i pogledaj ožiljke tišine
Dvojnost
Pripremiti se nekako treba jer tko zna što bi se moglo desiti kad otkrijem moj me pogled traži i ne prepoznaje proživljenim izbrazdano lice onu drugu dvojnu do okrutnosti skrivenu prešućujem namjerno raspršujem svjetlo ništim obzir ne vjeruj kad kažem vjeruj mi
Pjesma je tvoja, baš tvoja
Dano mi za njom po mirisu po šutnji i dodiru po osmijehu i prijekoru po suzi prije sunovrata po mislima koje se smjenjuju i tu sam i tamo nađem li riječ predvodnicu pjesma je tvoja baš tvoja
Kao u proljeće vode
Usnice mi ne miruju nikad jer njima umjesto rukama rasplićem misli samilosni pogled ponekad padne na njih čineći predah između dva šaptaja poslušni pod okriljem noći ušetaju u stihove jutrom se kao u proljeće vode svijetu otvaraju
