Kad iz trenutka uspijem iščupati uvriježen jad ponesem ga teža za težinu njegovu pronalazim mjesto gdje ni crne ptice ne slijeću pseto što reži u pustaru pustim uznese me učinjeno sretnu čekaj me prijatelju sad jer sutra je daleko podjeliti s tobom hoću ovo silno lijepo
Arhiva > boba grljusic
Prešućivanje
Pitaš li me kako živim prešućujem ti o grumenu soli i dalekom izvoru prešućujem jer te volim
U meni mir
Povrh grada večer rasutu ćutim more je veliko oko kapak mu se zlati mada mjesec je visoko mir okolo i duboko u meni
Nesuglasje
Ne prepoznah misao /a morala sam/ I baš svakog pogleda značenje /a morala sam/ Nevrijeme se sprema Ne činim baš ništa Ništeći nevolju Neotporom
Nakon razdešene noći
Razdešena noć ne obećava za dobar dan no nada snatri u oku koje gleda široko u uhu koje čuje duboko na rubovima skupljena ljepota biva vidno čujna misli iz razmeđe budnosti i sna netragom nestale
Šverc srca
Izmješano vrijeme i sjećanje strah od sopstvenih misli zgušnjava svijest i tjera u danas u kojem čeka me svjetlost sunca zbog nje i samo zbog nje zanemarujem šverc srca šverc srca duž prividom čuvanih granica
Mala svečanost
Oblačim svoju sjenku poput mekog kaputa moj svijet zamiriše drugačije u ovom gradu na ovom mjestu žurba nema kućni broj
Odjednom tajac
Kako slijepac žudi svjetlo žudim mjesto na kojemu nema tvoje ni moje misao sačekuša uskomeša misleno nižući nevidljive rinčice oko grla ni žudnje ni glasa ni puta više nema
Zalud potrošen osmijeh
Kroz razljubak usne začinjen bjelinom zuba bježi ti osmijeh ne nalazeći neki drugi znani zamire sam tuga ti u pogledu pogled ko nož od soli stresaš kosu od trava neka suza uzaluda spava
Mala estampa
Pomisao na vrijeme između dolaska i odlaska (što bi prvo ) u kojem je ostalo nedopričano nagoni me na bijeg a krivomisleće ne ljubim jednačeći slabost sa trenutkom gube se sumorne misli otvara se oko svjetlu sve postaje otkriveno krajolik duše boja se stvarnim opet su tvoje usne asocijacija na zrele višnje
