Svratim s vremena na vrijeme tebi oštro i kratko udahnem ono zatomljeno opet se javi nalik onom što pamtim u povratku sporu punu i praznu jugo me prati tu i tamo zavrtloži lišće zašušti razbija monotoniju misli do malo mekim omatam tijelo i opet sam drugdje zašušte vlati u naponu rastu trave
Arhiva > boba grljusic
Čarobna pjesma
Pjesma Aljoše “Zelena i plava pjesma o moru” u kojoj je prepleo svoje i Marijine stihove podsjetila me na “čarobnu pjesmu ” Bogdanka Goga Stojanovski nas je stihom pozvala a mi smo joj se stihom javili – i tako nastade ova lijepa čarobna pjesma *** Trošim sate i dane trošim sedmice trošim vreme gasim zvezde da […]
Nepomična
Nevidljiva potapa namjeru da se pomakne osluškuje u daljini srče tišinu učini joj se još netko tu je čini joj se ni prije ni sad ni poslije nije pokorno miru predaje tijelo nepomičnost mislima optočena u krugu krug je
Tajna privlačnog
Komeša se zrak nevidljivim nestrpljenjem tijela u traganju za rzličitim zima zadocnila iznenađuje silnu radost daruje onom tko očekuje otkrivajući tajnu privlačnog
Slutnja razuma
Kao što se blagdanski kruh dijeli za siromašno prostrtim stolom onaj kruh zaliven vinom u ime oca i sina svoju sam nutrinu dijelila s tobom u prvoj polovici dana i bila sam manje gola ispod zadnjih tračaka svjetlosti bila sam više svoja
Čežnja
Mjesecu – srpu na oštricu bih položila skupocjenu rijetku emociju ogoljenu zapreke nek neima kad zatitra opet strahom negdje blizu srca zbog htijenja zadrhtat će zvijezde protestom šiknuti blistavo i nebo pomakne neka te takne zbog mene za mene
N i ptice, ni usne
Otkinula se noć kao prezreli plod u praskozorje na kratko zacvrkuta ptić to što veseli sad ne želim još otrpjela nisam sinoć mi patnju danu dišem usnama tvojim vjerujem u ono što nije niti ptice što pjeva u zimskom jutru niti usne tvoje ne postoje
Vremenita
Tražim trenutak baš onaj trenutak smjene svjetlosti i sjene tu baš tu to malo – puno meni je dostatno i oku što žurno grabi i sprema oteto lijepo u pretince tijela za nekad davno za opet za najavljeno prevrtljivo je vrijeme prevrtljivo početak bi a gdje je kraj
Ravnodušje
Da mi nije jutra da mi nije sunca ravnodušje bi me potopilo kovitlaju se nebom sivi oblaci
Ne uzmicati
Stati ne uzmicati nipošto ne zadrhtati mirom sparušiti strah dvije ljubavi čelom uz čelo priljubiti toplinom popuniti prazninu treba moći znati ustrajati i samo osjećati
