Nastojim zadržati misao koja iznad obrve zaziba zrak dragošću pojavi li se negdje iz davnine zamirišu cvjetne glave tamno crvene modro zelena i ona u boji sunca što zagolica ožiljak u dnu srca u bijelom platnu utkan djevojački san
Arhiva > boba grljusic
Još se tražimo
Govorila sam često prečesto usput i namjerno pogubiti će mo se u šutnji samo si se smijao glasno odavno već jesmo i više nismo kažnjeni od ljubavi za nevjeru još se tražimo
Na lukobranu
Sve češće sustiže me ono što nisam htjela pamtuti umotano u osmijeh ili žalobnu traku i til /ovisi o boji neba/ kažem ne a mislim da nešto se događa nastrada monotonija dok stižu me sjećanja nesuvuslim pokretima poravnam kao zgužvanu haljinu misli dan i lice na lukobranu zastanem pogledom ispraćam brodove i ptice
Spasonosno
Hoda čovjek između dana i dana a u njemu nikako cio nije. Pustoši ga i ispija jaz između moći i htjeti s toga posustaje no ne odustaje tako njišući se olakšan u kretanju za dio tegobe nađe se na mjestu za istinu. Strpljiv čeka i sačekuje tren u kojem nebo i zemlja zamjene mjesto ne […]
Putovanje u prosincu
Kao ovlaš razvučeno oker – smeđom , kistom bezvremenskog slikara rubom ceste stabla ovozemaljskim mirom ispraćaju putnike. Kasnojesenjim upornim i dugim kišama isprana im svježina grane im već besramno gole, nema na njima ni mrtvog lista. Tek ponegdje kroz brazgotinu neba trak sunca slabašno zablista blijedim sjajem i čini se kao da se umjesto […]
Zasićenost
Dan poput mravinjaka pun i prepun pokreta, glasova i boja. Ništa od tog obilja ne želim baš ništa osim mira a to je mislena imenica. Na pamet mi pada pustinja. / podsvijest traži spas/ Iz inata tijelo me prisiljava na pokret, za trajanje malog trenutka osluškujem. Bez otpora je volja , nema mi druge […]
Oprost
Sporo i dugo tijelo se budi iznenadit će ga blizinom ono tijelo drugo vrijeme izdaje jednači se s vremenom predaje ništa se zaista dogodilo nije svjetlo ispod prozora smeteno traži mjesto čeka zora će ili već jest a bar da nije
Moć
Jutrima velikom žlicom gutam mir na tajnom mjestu zacjeljuje propuklina kroz koju su put pronalazili pakosni crni oblaci i crni pauci a crno mi nemilo bilo je svoje rasute misli zatvaram u pjesmu
Lako je tebi odati tajnu
Pred tobom nevidnim i bezglasnim strah polaže moći lako ti je odati tajnu nema očiju zavidnih ni začuđenih koje riječi sile na skrivanje ispod jezika kažem ti lako je odati tajnu tebi nevidnom bezglasnom a prisutnom
Uspavanka
Čudnovato je ali moguće biti zadivljen pogledom kroz noćni prozor opija trenutak koji pripada više no išta baš ništa drugo na svijetu zrela je misao o dobitku uspavanka pred san
