Voliš li more sjene i kamenje oblake i litice cvijeće i ptice voliš li tajne brodove i ljude olovku u ruci i neodluku voliš li riječ i slutnju umor i prijetnju volim ali ne pitaj više pusti da udahnem predahnem cijeli život odgovaram sve je pitanja srca
Arhiva > boba grljusic
Nevid vid je moj
Nestrpljivo nebo prijeti razbit će posude razliti tirkizne boje nisam stigla u okvir duše posložiti djeliće dobrog dana još malo istrpi nebo moje dok svjetlo zatočim a onda učini po svom u tvojoj tami nevid vid je moj
Ona koja nema brata
U jedan i jedanaest crni se ždrijebac prope i zanjišti njiskom prolomi noć mjesec zadrhti pred snagom za kratko izgubi sebe iz gnijezda ptica ispala rijeka se zaputila van korita od srebra posta blato u koje ona koja nema brata iz inata nek dan ne krene po zlu sadi božure
Nad snom
Od sna čini se utekla nad snom zastala je li izlaz spas a još vrtloži želja misli joj bez snage ni prije ni poslije riječ ne postaše njezine a van nje odbačene lebde kratko pa se pogube kažnjena-osakaćena ostaje nedorečena
Miris usana
Bilo je više nije otvori vrata bar zazibaj zrak zabijelit će se svod razotkriti samovanje osupnut podići ćeš ruke i glas braneći se od nikog i svih dan će tu stati i biti drugačiji ili će ti se samo učiniti jer neumoljivo zašuštat će tišinom akacija ispod prozora usta su njezina jutrima mirisala njezinim cvijetovima
Ništa , i kako promiče sunce
Tražiš moju riječ na silu treba ti saučesnik kako bi ubili tišinu to nedopustivo i moje ja koje se opire moje ne do tebe ne dopire neglasno ostajem uspravna crni svjetlaci potražit će neko drugo oko nastojim čuti ništa i kako promiče sunce
Tajna veza
O moju kratkovidnost sapliće se mjesec i razliva mutnim sjajem vučemo se jedno drugom večernji sat cijeli daljina nas priječi ista tičemo se samo čulima
Dobih dan
Kad god se zapitam potiho u sebi duboko zašto te nema ti kao da čuješ pa se javiš bezglasno. Čujem te i osjetim se nekako posebna. Ma nisam ja posebna, nešto drugo je posebno nešto nevidljivo, neopipljivo a prisutno. Osjećam kako na novi način upravljam svojim životom . Neprestano osluškujući, nikad namjerno neprestano otvorenih zjenica a […]
Mala snaga
Siromašno se danje svjetlo stinjava radi bogatijeg povratka misao mašta naumila i izmorila me mala me snaga poliježe nuznak bježi mi samo golo oko prema nebu ono miješa boje domalo pomaljaju se kao ugljen crne zjenice …. Samo spuštam kapke
