Mora li tako jako zarezati zapeći zaboljeti riječ obična mala gluha koja ne čuje kako lomi onu koja diše koja hoda koja voli u tišini bez odjeka ustukne i zamukne jer ne umije obraniti se glasnijim
Arhiva > boba grljusic
O dobroj želji
Jutrima mrviš učmalo uporno ih nazivajući dobrima. Čineći to daješ zalog za ispunjenje nade u sve dobro. Od tad od tog trena pa nadalje iščekujem trenutak ostvarenja radosna. Negdje oko podneva nudiš dobar dan a s večeri i laku noć poželiš i ne znajući koliko snažno mrviš ono zloslutno sitno i prokleto koje […]
Divlji kesten
Želim ne biti noćas ne priznajem konačnu misao kasni je noćni sat nemiri se silinom sijeku u meni želim ne biti noćas nema htijenje snagu a moguće je pobjeći u neželju skrenuti misli jer divlji je kesten procvao bijelim cvjetovima bijeli se noć
Sve tvoje
Sve što staje iza TI tajna je riječi prijetiš stisnutim usanama zatvorenim očima svoju slobodu braniš misliš tako a sve je tvoje pustoš poodavno te uzela pod svoje svejedno pasti će noć pasti će
Sve teže je vjerovati
Hodam sve sporije gledam sve slabije vidim slušam, sve manje čujem pitam gdje sam odista a pitanje kane u šutnju
Ako ne dotičem
Meki jastuk punko šipak uspomena čim ga licem taknem zašušte sjećanja u mir se svijem kao da me nije ako ne tičem ne osjećam ono prije
Bremenito
Bremenito jutro bjelinom tišinom grlimo se tako nas dvoje i čekamo sasvim sigurni u dolazak sunca kad stigne ono zagrli nas i ništa ne progovaramo
Poput nezrele voćke
Poput nezrele voćke riječ gutam od jutra do večeri draži mi nepce i stiska usta dirajući dušu a ona milinom pokrene riječ samicu oporu ,tvrdu razlomi je u sitno još jednako jako sad mi je doreći jednostavno i lako
Bijeg
Laganim trzajem iz kuta usne istisnem sitni osmijeh zahvalu suncu za šaku crvenkastog svjetla uho prikriva nevid oka sad slušajući vidim šumi more
