Arhiva > boba grljusic

Životno

Ma ne plaši se jer to je samo bol bol koju nismo znali svladati tad se nismo mogli smijati sputani prihvatom ozbiljnog  

Pročitaj cijelu poeziju

Ne bi li se dogodilo

  Ne znam trenutak u kojem se zaboravilo govorili o tome nismo a prešućeno kad – tad postaje glasno čekam prisjećajući se snagom navike živo ne bi li se dogodilo

Pročitaj cijelu poeziju

U potrazi za…

Više Ne zapisujem tuđe misli Koje potvrđuju moje Čekam da prođe međuvrijeme Što proći mora po pravilima  zemlje Mislim a ne domišljam Izlaz Prisjećajući se nježnosti  iz nužde Opet gubim ravnam dileme kraj velike vode Žuborenje smiruje hod po putu  moranja olakšava

Pročitaj cijelu poeziju

Samo trenutak

Ispod  mog  teškog pogleda  zadrhti žica dalekovoda  izgubilo ravnotežu mirno jato   zrnasto propalo dodatno crnilo ispunilo brazdu u meni misao zapišti  sjetom opet  me dira ono što je ostalo davno davno i daleko za trenutak za trenutak samo

Pročitaj cijelu poeziju

U zavjetrini

                  Sve ustave se otvaraju  i misli pohrle oslobođene  od ushita vrcaju živodajne  i ono pokleklo  i ono odbjeglo i ono mučno i ono sretno   ono što ne znam daruje u zavjetrini lako  u naručaj staje sve je moje u zavjetrini meni za dalje

Pročitaj cijelu poeziju

Uzrok i posljedica

  Prvi pogled zna biti varljiv srce zavede um i traje igra prevodeći dan u dane u godine nakon što razum odluči  pobijediti slabost ostaje žal

Pročitaj cijelu poeziju

Potvrda

  Ma nije sve tako tužno  ma nije ,  jer vrijeme, čini se  protječe u bezvrijeme Razložno razotkrivam sebi može to biti mizerija i dostojanstvo, dvoumim sumnjam  ali niti  riječ za utjehu ne nađoh.  Odaziv nedefiniranog iz nutrine  stavlja znak  jednakosti sa neznanjem i prazno zvuči bilo  koje objašnjenje. U toj misličuđenje  moje čuči  i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nemjerljivo

  Nemjerljivo je imanje tren kad duša otvara petoprsna vrata nudeći bezuvjetno dlan prošaran uspomenama

Pročitaj cijelu poeziju

Šutnje

  Uobličienog  šutnjom lako te nosim  do odmorišta  oslobađajući se   svega  što  prisiljava na moranje tu  u okrilju ukradenog vremena  ništa što znam i mene što zna jezik nema   za tugu mjesta nema niti za dvojbe

Pročitaj cijelu poeziju

Opet i opet

  Isto pod isto skrivan zrnce po zrnce taloži se fina  prašina prašina i kiša glina glina i ruke vrlina dopušta  zaron  u vlastito duboko a tamo tamo je pjesma

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts