Arhiva > boba grljusic

Voda

O njoj se može pisati ali ne i dopisati je ona u riječi ne staje možeš je očima piti i stalno žeđati uzvraća snovima našeg srca tajnovito hrani i  snaži tihuj nježno ne skrnaveći je glasom ni pomakom osjeti kako te liječi

Pročitaj cijelu poeziju

Izgovori li joj se ime

Riječ koju tajiš biva tišina zapretana do negovora u tebi od zebnje izgovoriš  li joj  ime prokazat  će te i nestati

Pročitaj cijelu poeziju

Stvaranje

U vrištećoj tišini između dvostrukog plavetnila vrtloži se misao u iskonskom naporu preobrazbe u  suvislu riječ dok iščekujem strahujem

Pročitaj cijelu poeziju

Riječ

Ti si ono čarobno nevidljivo silno osjetilno kad me dotakneš mičući me s ruba u sigurno pretvaraš sivo u sve preostale boje čineći sve više živo u isto si vrijeme otrov i lijek tad izgovaram te glasno grleći tamaris u sebi šapućem život je lijep

Pročitaj cijelu poeziju

Pijetlova kresta

Škarama U visini ispruženih ruku Od zastora načinih Pijetlovu krestu Htjedoh da nebo Neometano uđe U moju sobu

Pročitaj cijelu poeziju

Težina neizrečenog

Od težine neizrečenog oteščala nesigurno  hodam zbunjujem zemlju nježno drhti zatečena nestati ja bih htjela ljuti se tutnji proći će odagnaj tu misao nije ona ta koja razrješava

Pročitaj cijelu poeziju

Putovanje

Skupa je tvoja riječ i uvijek je bila Ona blaga opuštajuća Možda moja ispod glasa izrečena Podvučena ispod tvoga praga Kao molitva učini čudo Pa za uzvrat kažeš Oprosti Hvala Za sve ono vrijeme Koje sam ne tražeći Kraj tebe trajala

Pročitaj cijelu poeziju

Miruj samo , mirovat ću

Ispraćam te i pripraćam mislima sapinjući riječi  u šapat otimaju se u naporu ne bi li te sustigle tamo sam ili si ti ovdje osluškujem razabirući drugi šapat ljubim te  miruj samo miruj mirovati ću

Pročitaj cijelu poeziju

Opraštanje

Iz kreveta života ispala prejako  zanjihana rukom sjećanja na dodir davno zatočen ispod kože vlastitim mirom začuđena miruje prazan joj pogled u dubini oka caruje suza  se ipak otkotrljala sve oprašta srcem i zaboravlja

Pročitaj cijelu poeziju

Ovo pjesma nije

Vijest o jarosti zemlje zaprepastila me A zaprepaštenje stjeralo u kut nemir se za malo preobrazio u strah ne priznavajući mu moć skrivam se u muk iz moga muka uvijek se rađala pjesma no ne ovaj put isplakala sam suze svoju slanu bol bivajući mislima blizu onih koji drhte ove noći pod nebeskom kapom

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts