Vjetar je to samo vjetar u kasnim satima večernjim dotičem mokrom rukom golo rame i još netko nakon mene samo nježnije samo tren traje i nestane vjetar je to samo vjetar
Arhiva > boba grljusic
Tebi, baš tebi
Poklanjam ti cvjetnu prašinu školjku malu bisernu oblutak bijeli silno maleni list suhi dugo čuvan dajem ti još četiri konja i zapregu iz mog sna mir i tišinu beskraja moju osamu moju pjesmu i glas u nepovrat samo me se sjeti
Nemoj mi reći
Nemoj mi reći da je isto poznato jutros te ljubim drugačije osmijeh ti u lice zbijam zbunjujem te još te usnom tražim da si moje nisam sebična samo te jutros volim drukčije
Tugaljiv besmisao
Dobrano osiromašena jer stvarnost je nedostupna kradljivica tapkam za svojim mislima rubom razuma svjesna opasnog odbojno i zamorno zapišti zatomljeni dio srca poput noći u kojoj bura puše način kojim budi zamrlo postaje izvjesno noćas ću sanjati beskraje ispred mene i zaboraviti naslov pjesme
Polje
Zeleno punom snagom zapasalo polje pije vodu iz dubine procvao mak zeleno more vatreno crvenim razbija skrivena od pogleda neka se žena tu negdje smije smijehom radosti puni moju širinu i dubinu a crnica plodnošću vrije
Uvijek s osmijehom
Puno prije I jučer još Bila sam drugačija ——- Moranje je Ne pamtiti Ni čas Vrijeme ispraćati Uvijek s osmijehom
Guske
Guske gegalice te poljske kraljice gacaju crno blato široke ulice slika jasna crno bijela živa iz tamo neke daleke šezdesete
Magla
· Dvije ptice snježnice · raskriljene pokrile grad suncu skrile znakove na putu podne je a ono još luta
Svjetlonoša
Popuštaju uzde razuma sve sramno u mislima zatomljeno otkotrljalo se nizastranu olakšala za težinu crnila sunce sam suncu okrenuta radosna svjetlonoša nudim riječ u oko slijepog je zadijevam sigurna on osjeća
