Šapućem onim skrivenim pogledima
Arhiva > boba grljusic
Leptir
U noc zaranja leptir krilo mu preplavluje tama privid to se samo sanja nasumce leti tumara 0pstaje izdržava netko mu otvara vrata jutra sav se zrcali bijelo u oku dana
Ne sluti,smijem se
Jednostavno i sasvim obično kazujem ti trenutak priču cijelu opet ne znam otrpjeti nikad i nisam znala priznajem
Tren
U bijeloj auri kamena dva tijela jedno drugim skrivena more moli šapuće hodaj tiše i ne diši glasno misao jaka previše je ako se makne i tijela takne neće biti isto
Rekla sam
Čemu ta ljutnja pomješana s nevjericom rekla sam u tvojim rukama mi tijesno rekla sam kako čekam vrijeme nakon ljeta rekla sam odlazim nekamo drugo za dugo rekla sam no nisi shvatio to moje nevidljivo žuđeno I otud ta tvoja nemoć u tuđe košulje presvučena uzalud
Ne zamjeri mi /jednom beskućniku/
Ne zamjeri mi što govorim o tebi /priznajem/ nikad nisam znala zatomit osjećaj ne zamjeri mi što sjetnim pogledom milujem tebe zagubljenog u tvom gradu ne zamjeri mi što znam kako si sam i kako si u bescjenje rasprodao htijenje kao drvene obruče bacajući usput s njima i sebe u hazardnoj igri tražeći […]
Anđeli
U bori ispod oka u ljuljački od prošlog ljuljaju se anđeli smije se moja jagodica smijehom njihovih lica glasnim smijehom u sivom danu punom kiše ljulačka se njiše njiše smijemo se moje lice i ja
Dok u suton kroči
Dok u suton kroči nečujnim koracima prema – ona zna doima se neživo a baš tad započinjala je pustolovina razmicanja misli ovodnevnih i samo tad i tu u dostupnoj punini ćutila je svoju snagu
Nesigurnost
Pada li kiša u tvom gradu ne luduj zbog pitanja koje smisleno nije iza nesmisla prava se krijem ne sumnjam iste su kapi isto je nebo mi smo zamalo kao jedno