Učinilo mi se zazivaš me slijedim zvon tog glasa spremna za trenutak prepoznavanja zaboljet će nova posjekotina otrpjet ću zatomiti smijehom iz polusvijeta ništa manje ne želim
Arhiva > boba grljusic
Mala noć
U maloj noći ziba se ljubopitljiva misao vrtloži i pita odgovor ne znam neznanjem nemir hranim ponavljam pitano nemuštim jezikom jer glasnim bi mogla smrviti misao na koliko načina se piše samoća ispisati ću malu noć ona u meni duboko
Dvostruka sjena
Kažem svjetlo si i griješim dvostruka si sjena raskoljen titraj što nagovještava moje kretanje tijelo tvrdoglavo miruje samo slabašni otkucaji srca poput lepeta tik do umiranja
U kamen me pretvori
U kamen me pretvori onaj bijeli tvrdi i ostavi me kraj puta kojim prolaziš neka se uvjerim istina li je da kamen ne ćuti
Želim
Daleko bila daleko od meni dragih i mene slutnja je ranjiva riskiram i opet poželim daleko bila tamo onkraj svijeta danjivala u nepovratu u zlato se pretvorila
Nešto o mojoj majci
Moja majka i njezino ja razgovaraju već satima rugajući se kišnom danu lošoj misli crnoj slutnji samoća sluša podižem obrvu začuđeno odakle se u tako sjajnom društvu našla suza slana
Kad prozor otvorim
Dobijam čim prozor otvorim i zavjese razmaknem pogled rasprostrem čekam sve imam ništa ne zahtijevam uživam
