Oko mi pristalo usred vremena za plakanje usna mi sužanj izdržava
Arhiva > boba grljusic
Lipo mi je
Sanjajući broditi lako kroz noć crnu jutrom će svoje u moje lice skriti podastirem ga suncu mirom mirujem šuteći san sebe šutim lipo mi je
Do sad
Sve dosad ne tražih mogućnost ponavljanja jer bilo jest tvrdnja me prene dokazati je ne mogu sve se za tren promjeni s malo riječi ispričati jezgrovitu priču /drugačije ne želim/ / sad ne umijem potonem u šutnju šutnja propituje
Lako je
Lako je maštom graditi nevidljivu nit sigurno ostavljati krece se oko u drugo drugome sve liči na već viđeno dosanjano izmjenismo prvi pogled i suzdržan osmijeh cekamo trenutak kad ce nestat vidna radost hvatajuci se za prešutni razlog neostanka rijec ne prozborismo ni ti ni ja lako je kad ne odeš predaleko i […]
Pronađemo li se
Sve su priče prošle stoje samo pojedinosti između kojih stavljam zareze čuvajući silinu riječi proizašlu iz nutrine iz početne naplavine pronalazeći ritam jezika pronađemo li se slavit ćemo jedno drugo
A snovi su ….
Snovi su čarolija….. A nakon čarolije buđenje i korak – bijeg od sebe, negdje do slanog izvora koji čudesno spire nevolje. Nudeći olakšanje i smiraj u kojem se iščekuje, onom zebnjom baš kao prije velike nesreće, neznana pojava nekog ovozemaljskog sazviježđa pa ili se vidi ili ne vidi. Tu i tada obično se jave primisli […]
Obmana
Samo riječi tvoje obgrljuju mi struk samo mi je dovoljno nakon stanke nakon praznog i sjena koje me okružuju pa nestanu priznam snagu svojih misli koje potvrđuju sve je to obmana
Ne cini to
Ne cini to ne spustaj kapke ne prijci pogled ne skrivaj osmijeh doh hodas ka nedogledu kroz ravnicu u svanuce zora ti nece oprostiti propust
