Naramenice s ramena noćas sam skidala kao s nekog tuđeg tijela nespretna u snu zapletena nevoljno iz noći izlazim pitajući što sam to htjela dan je vlažan poput suze iznutra
Arhiva > boba grljusic
Poslije ponoći
Glas opreka tišine U moju noć se udomi I zamre slušam još kratko zvon potpetica sve su tiše što su dalje osluškujem ništa se više osim noći ne čuje
Krilo umjesto jastuka
Šutjelo je moje srce sililo me na muk u ovom svijetu moj glas što bi promijenio samo bih pticu prenula strahom bi zalepršala iz gnijezda na sve pristajem od krika odustajem moje srce opet šapuće o ljubavi sve nesavršeno savršeno postaje ptica u gnijezdu krilo ispod kljuna svija umjesto jastuka
Stjenovite misli
Drže nad vrtlogom protoka vremena i spretne čine prelaske preko prepreka zloga stjenovite misli na grobove na sinove i ljubav njegovu
Mjesečeva sestra
Prestrašena i beskrvna možda je već odavno nema možda je otišla a da nitko primjetio nije pa tko to onda sitnim korakom brza cestom rasipajući nepovezane misli iščekujući dolazak brata ona mjesečeva setra
Porok
Slabost ga ništi nemilice Odvajajući život od stvarnog Ni smrti nije ispraćao Niti radosti dočekivao Nikom i nigdje ne stiže Na vrijeme Osim žaliti sebe samog U istini pred sobom
Preostala misao
Sačuvala bih preostalu misao oslonac ljepoti lakoti i zatvorit ću knjigu mudrac je učio mladića kako se čuva kap ulja u srebrnoj žlici i usput promatra svijet
Sad ,tu i zauvijek
Sramotna, obeshrabrujuća, izdajnička bol objavi se duž ošita čini se bezrazložno, ali ta lijepa žena zna da to nije, nikako nije tako. I nije to prvi a niti posljednji put jer osjećaj nedostatka je nemjerljivo snažan i razarajući pokorava načinom za koji ona nema lijek a i ne traži ga.
Intermezzo
Jedino se cvrčci čuju u krošnji lipe dok se potajice od lišća rastaje tajac lako je ne misliti kakav će sutra biti korak tajac poklanja mir sada i tu
