Arhiva > boba grljusic

Nemir san

Zaživi noću raste  i jača srčući tminu opako pritišće čelo treba probuditi noć vriskom uplašiti strah zazibati preostali drhtaj vratiti raspršene misli  pomiriti tijelo  – razum i crnu sobu i zaspati                                                                                              I zaspati

Pročitaj cijelu poeziju

Tri tišine

  Između dvije tišine moje  stavljaš tišinu svoju  sad smo  nas troje  i nije nije nam  dosadno

Pročitaj cijelu poeziju

Uvijek

Uvijek kao uvijek dugo traje / čini se više ne mogu/ tragove svoje pratim i pretječem

Pročitaj cijelu poeziju

Opet se smije

Zagledala se u lice svoje Začuđena zatečenim od začuđenosti puklo  na pola ogledalo do tad ramom sputano svjetlo se rastače oslobođeno sitnim ga koracima prati nasmijana žena

Pročitaj cijelu poeziju

Točka i …

Narančasto utječe  zapadu  površ mora lomi  zrake sedrasto uloženo u pogled blag i umoran ispod spuštenih kapaka    tvori se unutrašnje po mjeri / zalogaj prije sna/ tu se događam ne pripadajući nikom žena kakva jesam kakva se poznajem u nekom

Pročitaj cijelu poeziju

Namjesto srca

U njedrima crvenooku žar – pticu ima zalaskom se budi i pokreće moranje tamo je vuče dalje od ljudi do  srca  koje samotno tuče dlanom  ga takne sve ružno  makne žiška tinja na mjestu srca u grudima do plamena

Pročitaj cijelu poeziju

Začini

Oslanjam se na stih Iz sna me prenuo uzevši prije prstohvat ljubavi iz moje dubine  tusta vrućina osvaja sve  začinih jutro  s malo soli  mijenjajući okus dana  u podnišljivo

Pročitaj cijelu poeziju

Pitanje

Ištem onaj  dio dana  u kojem bivam napuštena od svih mislima  zavrtložena osama ravna lice mišljeno domišljam sažimajući dušu cijedim pitanje što  drži  te živim u meni  

Pročitaj cijelu poeziju

Nek je ne vide

 Često te stvaram dok koračam to znači sresti te zamiriše tišina po tebi i već si prošao stišavam otkucaj sagibam se  suza je bliža zemlji nek je ne vide drugi a ja sam  dio njih  

Pročitaj cijelu poeziju

Koliko je to čitav život

Iznenada se javlja sitna  senzacija moje  se mutno oko izbistrilo sve je opet na svom mjestu

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts