Zaživi noću raste i jača srčući tminu opako pritišće čelo treba probuditi noć vriskom uplašiti strah zazibati preostali drhtaj vratiti raspršene misli pomiriti tijelo – razum i crnu sobu i zaspati I zaspati
Arhiva > boba grljusic
Opet se smije
Zagledala se u lice svoje Začuđena zatečenim od začuđenosti puklo na pola ogledalo do tad ramom sputano svjetlo se rastače oslobođeno sitnim ga koracima prati nasmijana žena
Točka i …
Narančasto utječe zapadu površ mora lomi zrake sedrasto uloženo u pogled blag i umoran ispod spuštenih kapaka tvori se unutrašnje po mjeri / zalogaj prije sna/ tu se događam ne pripadajući nikom žena kakva jesam kakva se poznajem u nekom
Namjesto srca
U njedrima crvenooku žar – pticu ima zalaskom se budi i pokreće moranje tamo je vuče dalje od ljudi do srca koje samotno tuče dlanom ga takne sve ružno makne žiška tinja na mjestu srca u grudima do plamena
Začini
Oslanjam se na stih Iz sna me prenuo uzevši prije prstohvat ljubavi iz moje dubine tusta vrućina osvaja sve začinih jutro s malo soli mijenjajući okus dana u podnišljivo
Pitanje
Ištem onaj dio dana u kojem bivam napuštena od svih mislima zavrtložena osama ravna lice mišljeno domišljam sažimajući dušu cijedim pitanje što drži te živim u meni
Nek je ne vide
Često te stvaram dok koračam to znači sresti te zamiriše tišina po tebi i već si prošao stišavam otkucaj sagibam se suza je bliža zemlji nek je ne vide drugi a ja sam dio njih
Koliko je to čitav život
Iznenada se javlja sitna senzacija moje se mutno oko izbistrilo sve je opet na svom mjestu