U meni netko utiho pjeva meni poručujući osjeti mir- vjetar njiše kolijevku tića sreću – vrbe djeveruše rijeci koja ka utoku teče dobar i vrijedan osjećaj otima mi tuđe glasno priječeći me uzdignuti se u ljepoti
Arhiva > boba grljusic
osobeni znaci
Sve je u tebi pozivno javno bore smijuljice iznad usne I one pametne posred čela skreću poglede nedragih vidjela sam sve ne prilazim ti
Duša u sve zapitana
Miriše kruh i rub šalice miriše kiša i ja iznutra duša u sve zapitana kažeš kako nemaš vremena opravdavaš mimoilaženja a ja znam da je kasno kasno je
Negdje
Svakodnevno prolazi kroz ista vazda otvorena imaginarna vrata. Propusnica je otkucaj srca. U iščekivanju je neprestano novog susreta. Na mjestu propusta stvaranja napušten trenutak čekanju.Tu tako blizu a onkraj svijeta.
Poslije dugih neviđanja
Dugo nije dolazila kući dvije, tri a možda i više godin. Zaboravila je namjerno manje je boljelo nebrojanje tom svjesnom laži olakšavala je sebi .Dok nazire pročelje grada ponovo joj naviru iste misli: ovaj put i možda poslije. U ovom gradu ne treba je nitko, nitko osim nje a kad ne budu koraci , […]
Magično
Usred ravnice koja uzbuđuje ništa manje no prije noć se spušta nemušta oko mene zbog mene opipljiv drhti zebnjom zrak pred težinom mraka a ispod kapaka svija se bijela magija prisjećanja davno zatomljena do neimanja prožima snagom nemjerljivog proživljenog
Nešto se mijenja
Nisam još nigdje prispjela a kako i bi kad nemam jasnog cilja. Ne slutim još svoje ušće . Ovdje nije a tamo, tamo je daleko. Mirim se. Sigurna sam, sve bih umjela da pojasnim
Neodlučnost
Vratila si se opet po tko zna koji put. Zastala si i tijelom zapriječila vrata, svojim stavom prikrivaš neodlučnost , oklijevanje i čekanje .Tri osjećaja u jednom… prava si umjetnica mukom prisiljena i ne znaš što bi drugo .Jučerašnja burna svađa između tebe i Josipa izazvana tvojom bezazlenom primjedbom o nekoj nebitnoj stvari više se […]
Sitne radosti
U jednoj od vrlo rijetkih besciljnih šetnji gradom kupila je mali zlatni sat – vekericu. Prvi njegov zvon prečula je već prvog jutra poput djeteta. Te ukradene minute nisu pripadale vremenu koje prolazi, bile su samo njezine. Naspram nje prozor pun sunca u sasvim rascvaloj krošnji trešnje.
