Sanjaj sanjaš pijesak i školjku bosu nogu i pogled iz dubine iz dubine oka koji te oslobađa težine sanjaj sanjaš izdah i titraj to je tuga bila bila je sanjaj sanjaš kako pitaš ništa oko tebe zašto te boli drugačije čudnovato bice sanjaj sanjaš kako se more oko sebe okreće puno bijesa zato što ne […]
Arhiva > boba grljusic
Ružmarin
Posađen davno još dok su snovi bili tu nadomak oka i ruku ružmarin uzdahne i još jače zamiriše u dvorima ispred prazne kuce
Ali,kad je to bilo
Dogodi se ponekad rijetko Zbog neke odsutnosti Izgubi se nit sjećanja A onda fali ta sitnica krnja je slika duši A oku se čini odnekud znana Napetim trenucima dan potkopan Neka riječ vrata zaborava otvorila Ali kad je to bilo
Čuđenje
ranim dolaskom prije sunca htjedoh iznenaditi more a ono mi valom u žalu iscrta izvijenu vjeđu djevojke
A bila su tri grumena oteta zaboravu
Bilo je to sretno vrijeme ostalo u nepovratu, otrgnuto zaboravu. Pamti se opipljiva sreća koja se u u grumenima nosila oko vrata neprestano I sjala, sjala je čak i u snovima. Bojala ih jarkim bojama od kojih je zazirao strah strahom i ostajao ispred vrata
Nesan
Iz lijevog kuta sobe u neko nemjerljivo doba na mene oštra budnost reži ništa joj ne mogu baš ništa
Uspomena
Nanovo se pogubila u redosljedu dana očima tražeći pomoć spuštajući ramena u znak priznanja .Podižeš bez riječi četiri prsta u razini njezina lica kazujući joj znakom koji je dan.
Ne mogu ti lagati
Tražiš da ti pričam o životu kako započeti priču na umu grumen soli a izvor voda daleko ne mogu ti lagati istinom ne želim te plašiti kradem ti dodirom toplinu lica i žurim
