Dan mi nepopustljivo vuče trepavice van a meni se spava tako mi se spava u mojoj sobi zidovi su ogledala u kojima se sanje ogledaju
Arhiva > boba grljusic
Svakodnevnica
Nisam te danas srela i nikog na tebe nalik prođe dan sam samcat prazan se korak zapleo u mreži od htijenja
Važno je znati pričekati
Naum za stolom progutao opipljivi mučni muk osluškujem kako iz ruba tišine nadiru riječi pa mi smo se sreli kako bi prošlo ogovarali isti čas zaboraviti važno je pričekati
Kako nastaje ljubavna pjesma /K. Svaline/
Imala je oko poput oblaka koji ne donosi kišu činila je samo sjenu kojom je zarobljavala njegovo lice stiješnjen u vidokrugu nije mogao ništa drugo do napisati pjesmu ljubavnu pjesmu
Strepnja
Graorasto nebo zatvara prozore oskudnim svjetlom označava početak razuzdanog plesa sjena kako si
Prepuštanje
Više nisu jasni putokazi a ceste su samo ceste sve nekud vode spuštam umorna koljena na zemlju do odmora i sve što nosim teško svoje izuvam cipele nogama tijesne zagazim bosa van ruba ceste poljem pratit ću nebo pa gdje god da me odvede i onako mi je sve jedno
Ne – dodir
Uvučem pogled kriomice u drago lice pogled miruje i miruje drago lice i mirujemo dok se ne – dodirom dotičemo
Svitanje
Prepuštaš me ulici dok mrvičasto pomalja se jutro perači ulica svjedoče o skorom dolasku dana ružmarin i lavanda stješnjeni u pukotini kamena zamirišu jače puneći mi nozdrve prštim smijehom u inat zašušti moja košulja od htijenja tijesna pomakni se stojiš na putu suncu
