Bit će poslušna i mirna naša tijela na mirovanje prisiljena izmorena naplavinom željom od trenutka kad smo dva osmijeha u jedan zbili i oba izgubili
Arhiva > boba grljusic
Praznina
Kad se kiše kapi survaju s oskudnim svjetlom šutnja šutnju pokrije u sivom dvije su ratobornije meni do rata nije danas nema ptica na žici dalekovoda pogled se o prazno razbija
Zajedno
Moje grlo neka bude ušće ti budi voda što utječe razlij se mirno jer ako te i ne bude biće te i biće mene i biće more malo dublje i sretnije
Bez poljupca
Na vrh jezika nalazište je šećera pepeljasta ptica rudarica kopa ga danima noćima neumorno zrnca raznosi
Starica
Duga ulica porubljena stablima zrelih višanja što dijele prozore s mrežastim demode zavjesama na kući s brojem devet iza stakla i paučine kriju se lice i osama starice očima skida život s prolaznika kriomice danima
Misli i tišina
Ponešto tvoje u svoje skrijem onda šutim i čekam neka se prazno vrijeme u puno slije čekanje ja samo bezazlena igra bez pobjednika kako mi malo treba do spokoja prikupljene misli i tišina
Zapleši samnom
Nikad nisi bio dobar miritelj koraka i nota hajde pokušaj pomaknut ćemo stolić i stolice do zida pokrenut tijela smirenim pokretom zagrli me oko struka tako volim ili ću zaplesati u sebi
