Rasula se suha korica kruha po stolu skupljate ih pogledima
Arhiva > boba grljusic
Opomena
Potkradaš me uzimaš između moraš i želiš ispred tebe more mjeriš beskraj metrom dvoumljenja prisutnog kao vlastito ime ruka mi u laktu ukočena prsti na dohvat tvojima opomena možeš li smiješ li
Moglo bi se desiti
Molim te provjeri prozore provjeri jesi li ih zatvorila i jesi li obukla spavaćicu provjeri
Promjeni se
Svuci haljinu preko glave jednim pokretom htijenja onu po kojoj te prepoznaju Peti dan za redom Uvarkom trave oboji je u zeleno sutra ostani kod kuće sedmi dan prepoznati ćeš znatiželjnike tik a daleko od tebe
Nepomakom odmičem, putujem
Dvije lampe uljarice mukom rasipaju mutno svjetlo u polumraku na gornjoj polici rasparen servis za kavu i dvije čaše za goste krnjen bokal zaronim lice u ruke peče me nešto slano vruće nepomakom se pomičem i putujem putujem
S kišom me darivaju
Pada li kiša gradske ulice nabreknu poput dugih vratova purana dok na silu gutaju zalogaje
Cesta , hodač i sjena crnog sljeza
Cesta ispred hodača njezinim umorom vrluda po njemu pala sjena crnog sljeza zađoše beskorakom
U zrnu soli svjetlo
Nemam više vremena za slabosti niti za radosti kad mjesec vragolijom izdužuje sjenke žrvanj po mjeri tijela život nacinio na svoj me nacin prisilio no um se neda ravnodušje mi nudi tu premosnicu od nemoci do premoci opet prepoznajem svjetlo što zrcali se u zrnu soli
Zar si me lagala
Tišina je krnja nepuna nikoga nema a nešto je ipak suvišak tu u ovoj sobi duboko dišem dovoljno nije a govorila si treba život disati vjerovala sam zar si lagala ili još nisam shvatila
