Pšenični kruh smokve i grožđe miris zemlje čovjek i sunce znoj
Arhiva > boba grljusic
Tamaris
Tamaris je bio bio je lijepo malo drvo što treperilo je život mrtve su mu grane živa čipkasta sjena u kojoj žena traži hlad svojim stopalima
Oblutak i ja
Objediniti želju i stvarnost, možda se ponekad može desiti u snu . nemoguće je zatomiti promišljanje nakon dana u kome ne bi ništa po volji srca.
Niza od nezaborava
*** Žuti tulipani u čaši rasute jabuke po stolu do pola ispijeno bijelo vino nož od srebra izrezbarene drške i vrč iz davnine
Sunce na dnu mene
U prvom redu tik do očiju sjene svečana straža postrojena u predvorju duše ne može nitko do mene usne mi tvrde više ne umiju osmijehom da se opuste suze mi ustajala voda otkad te nema sunce iz protesta leži na dnu mene
Voleći te
Voleći te na bezbroj načina tražila sam tvoj osjećaj sad još jedino tražim sebe i ne čekam da pukne glasom riječ ludila ili riječ razuma prošlo je pravo vrijeme
Sol
Kaplja od mora otrgnuta zarobljena u ožiljku kamena ostavljena prepuštena suncu da je žegom ispija i tvori u sol
Hronologija bijega
Ne raduje radost na stizanje kad to znači ostavljanje Jer tamo zasigurno će jačati ljubav za juče Istom razum opominje Razluči Kako bi mogla razmišljati Plač nema volju ovaj put Nije trenutak za rastrošnost sasjeci misao u začetku
