Netom prije sna bijah netko Zbog silne želje Zbog nje se sanja I čini se ista stvarna
Arhiva > boba grljusic
Kad tišina postane teška
U njezinim danima očaj je prečesto prijetio da je uvuče u svoje, sve zbog stalno prisutnog nevidljivog i neopipljivog. To nešto plošno ostavljalo je lagani trag tančajući srž kao i mnogi drugi koji su prije od nje tražili ne bi li bila ono što nije i ono što ne želi biti. Odupirala se […]
Strpljiva
Slažem zrnca tuge u nize zarobljavam ih mučno prosijavam kroz prste pa sam olakšala slobodom ojačana
Plima
Uporna je tišina negdje te previše ima ja samujem iščekujem ljubav znam da je ima slijepe su ulice ne snalazim se tumaram satima od sakupljenog ne i izrečenog u očima plima
Ali…
Nemaš obavezu voljeti me kako želim I koliko želim I baš svaki put kad poželim Ali ako je istina što govore da je put od rođenja do lijesa samotan zašto uporna izmještam svemir …. Kiša romori danima Prija mi uhu a noć crna i gusta
Neka bude samo ožiljak
Tvoja je bol sazrijela pusti nek od nje ostane samo ožiljak ako baš mora vidiš ja sam još tu ne otkrivajuć namjeru glasom samo u dubini molim te krikom učini to okani se šutnje vrati osmijeh svome licu
Poput kazne
a Utiskujem ti htijenje kao žig posred čela ne pitajući te za dopuštenje promatraš me pogledom-pitanjem ne-razuma odlaziš obilježen ispraćam te s mišlju podupirem i rasterećujem tvoja ramena
Ona druga u meni
Ona druga u meni predugo je spavala snom uzmicanja i predaje pred oštricama jezika koji nije trpio ular
Snomorica
Mučiš se s tim teškim koferima zašla već duboko u noć nesvjesna da si u njoj . Razasuti oko tebe ostavljeni tebi i moraš ih ponijeti ,i prvi i drugi i treći maleni . Ojećaš moranje ali ne uspijevaš se pomaknuti, Opuštaš tijelo i odustaješ a znaš kako slijedi kazna za neuspijeh za nemoć.