Arhiva > boba grljusic

Nikad nije uprla prstom

  Tvojem spontano upitnom pogledu Teško je bilo dati Istinsko značenje Otkrivala je to godinama A osmijeh  bleženi Činilo se ništa mu ne nedostaje Sem iskrenosti Upornošću stalnom Potkopavao si Sve njezine napore   Nikad nije uprla prst u tebe Kako bi te prokazala srcu

Pročitaj cijelu poeziju

Možda i jest obmana

„Pa, da zaključim, postoji li danas ljubav? Naravno da ne, sve je samo igra obmane“ MORPHEUS

Pročitaj cijelu poeziju

Bezdan

  Tišina mjesećina nesan žena i misli roj niti joj se spava niti joj se budi

Pročitaj cijelu poeziju

Samo napiši pjesmu

Ono malo tajno mjesto u tebi odjednom se otvorilo i prokuljalo sitnom snagom, nezadrživo tvoreći put do svjetla tajenim.Ti si sramežljivo popuštala stisak i rastvarajući se pomagala  u rađanju  još dvojeći da ili ne.

Pročitaj cijelu poeziju

Nedovršena

  Nedovršena   Nije jedina kojoj je usud skrojio preusku košulju ali jest različita među njima . Pomiče svjetove kao kamenje tražeći  trenutak i mjesto na kojem   oslobađa  svoje  osjećaje  zbijajući ih u stih.Stih koji je od nemoći-moćan.  I bljesne esencijalna snaga njezinog stiha kao snaga homeopatskog lijeka koji se uzima pomalo ali djeluje  prodirući  […]

Pročitaj cijelu poeziju

Svjesno o snu

Ljubomorom čuvam tajanstvenu snagu zrnce nemirno što podstiče i nudi svjesnost o snu dotiče me prva kap druga i treća i prekri  me val ispod njega još  sve osjećam odjeljena odsjajem vlastitih misli

Pročitaj cijelu poeziju

Zablude

Dugo sam bila ispod vode daleko su obale mutno svjetlo  samo se nazire  nisam vidjela  nejasni  mukli glasovi ovlaš su doticali brid ušne školjke u nju se nježni zabadali i zamirali  nisam čula  dugo sam bila ispod   tako blizu sebe nikad ja skupljam  koljena u meki ležaj odveć  sam umorna  

Pročitaj cijelu poeziju

Dok u suton kroči

Dok u suton kroči nečujnim koracima prema – ona zna čemu doima se neživo.  U taj tren baš tad započinjala je pustolovina razmicanja  misli  ovodnevnih.

Pročitaj cijelu poeziju

Za malo

  Istovremeno  ulazimo kroz vrata kuće, koja nema krova to nešto teško i ja  /nalik na dječije snove / skoro pa jedno smo, skoro  pa,  jer  nešto nas ipak razdvaja ta mrva razuma zakovitlana točno na granici sna i buđenja za malo sam ,za malo ispred  ništavila

Pročitaj cijelu poeziju

Priznanje

  Moja je pjesma raspukla šutnja riječi  su gole sram me osjećaj  nevješto pokrivam razotkrivajući ono što skrivam od sebe same  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts