I puno prije I jučer još Bila sam drugačija ——- Moranje je Ne pamtiti Ni čas Vrijeme ispraćati Uvijek s osmijehom
Arhiva > boba grljusic
Praznovjerje
Sitnim se radostima od jutra hranim u podne prštim sita sličim na zreli dan oči su mi dva cvijeta ruke još dva dvanaesti otkucaj još jedan mali zalogaj za peti cvijet iz praznovjerja želim neparni broj
Nemam ni riječ
Koliko smo istina Zavrištim iznutra Na mjestu gdje noć uzmiče pred svjetlom Zašumi more Zadrhte travke Zakotrlja se kamen Zanjiše granu vjetar Sve odgovor ima Ja Nemam ni riječ
Iz navike
Još uvijek čuvam tvoj dio dana u kojem je trajala igra razotkrivanja iz tko zna kojeg razloga razlog si zbijao ispod šarma ostajao ti
Prizor drugi
Tanjur u čijem se rubu nataložilo vrijeme vinska čaša s toplom vodom i prstohvat cvjetova lipe hrpica osušene kore naranče podsjetnik na sunce sredina je zime
Prizor
Mliječno bijelom tijelu kruškolike vaze jedrinom prijeti crveni božur pregršt trešanja i jedna polovina nektarine crveno prijeti bijelom napetost mira raste hoću li stići da upamtim
Dobro je
Dobro je ako umiješ rukama svojim podariti zamišljen dodir potom dugo šutiš i punoću osjećaš dobro je ako te ne bude
Čemu to
Čemu ta ljutnja pomješana s nevjericom rekla sam ti u tvojim rukama mi tijesno rekla sam ti kako puštam vrijeme kroz prste i kako odlazim nekamo za dugo rekla sam no nisi shvatio to moje nevidljivo žuđeno I otud ta tvoja nemoć u tuđe košulje presvučena uzalud
Izgubljen dan
Stjerana u kut na kraju dana Ispred bezrazložnog strahu Zgrušale se neizgovorene riječi Tijesno im u meni A već iscurio dan Mirim se Osjećam spas-san
