Na početku bijaše pitanje voliš li me nesmotreno izrečeno naglas odgovor od šutnje u šutnju kane ištem glasnost nedostaje riječ-dvije rub haljine da zaleprša i radost i putokaz
Arhiva > boba grljusic
Ranojutarnje razotkrivanje
Ranojutarnjim razotkrivanjem suncu raste htijenje koje ruši ograde uvjetovanosti otvara se put trezvenog poimanja stvarnog osjećaj samoispunjenja traži samoću nevjerica u kojoj ljubiš sve i ništa sretan slobodan
Al’ oči ne otvaraj
Rekoše mi nevidni mjesto i čas gdje bivaš ti izmaštan nebrojeno puta dodirivah zemlju nema te rekoše mi nevidni i sutra pođi ali oči oči ne otvaraj
Poduči me; ostavit ću te
Poduči me kako da ne želim ono što nemam pritom ne dotiči razum ako ga takneš i osakatiš
Moj brat
Moj brat moj modri brat skriva lice davno smo se posvadili satirući riječi s glasnim do nečujnog svila se skrila ljubav u klupko nevidljivim ga zakotrljam nevidljiv mi ga vraća dobitnica druge nagrade na natječaju za najbolju neobjavljenu pjesmu gradske knjižnice “Marko Marulić” u Solinu
POUKA
Poželim biti žena čije je rame najviše zasramih se istom ispred sebe prisjetih se bijede kad slavi pobjedu dovoljno ti je taman koliko imaš zatražim pomirbu s nebom ono strpljivo šutljivo zadjenu mi pticu usred pogleda
Sudbinsko
Tri ruke u dvije šake stale svu tugu svijeta za tren prisvojile pa se moranjem razdvojile izmedu njih sivkasto bezglasje i dugo dugo vrijeme bez traga u razdvojenom ona je čekala i dočekala silnu radost na jednako dijelila nju bi samu radost drugi put poslije tuge ubila
Sve je i ništa
Sve je Pomislih samo I ništa Opet se krećem naprijed Prisiljena Pomaknuta Nevidljivim A htjedoh staviti točku na kraju nedovršenih misli
Slutnji vjeruje
Neminovno muti pogled osiromašujući oko za ljepotu nad beskrajem vrta za tren gubi stranu izlaska sunca jasna je samo siva utroba oblaka okreće se nasumce Iščekujući trenutak neznan sluti ga slutnji vjeruje
