Iz lijevog kuta sobe u neko gluho doba na mene budnost zareži ni strahom ni plačem ništa joj ne mogu baš ništa
Arhiva > boba grljusic
Zato što
U hipu prešla je sobu, tijelom otvorila vrata mirnoćom vojnika stala ispred ogledala nekoliko dugih trenutaka zurila u vlastiti odraz. A onda je snažno pljunula po sred , točno po sred vlastitog lica . Neobično laka vratila se pisaćem stolu Samo tren je bio dovoljan i već je pisala : ZAŠTO?
Premosnica
Slatki zalogaj otrgnut iz cika zore škrto čuvam cijeli bogovetni dan bešćutan je svijet a dušu ne dam
Vrijeme
Ne pita za smjer sigurno ne luta apsolut zabrane ne poznaje dopušta da se broji i kazaljkama da ga mjere
Privid
Slučajno – namjerno dotičeš mi ruku u prolazu otrpim dodir ježim se sitno gusto iznutra kao u sred zime a ti ti si sav od topline što mi je oko mene nikoga nema
Vrtlarica
Živjela je nekako ispod sebe u tihom vremenskomzaleđu .I zaboravila je pjevati , ona koja je iznad svega voljela pjesmu. Nastojala je samo da ima sretno vrijeme, a imala je teško Nije se sjećala trenutka ni mjesta, kada, gdje i tko joj je pokrao riječi no nikad nije prestala tražiti ih. Snažila se gledajući i […]
Pola priče
O svemu smo baš o svemu razgovarali samo ne ne o ljubavi svanuće nas jest i nije iznenadilo duša je ostala puna a priča ispričana do pola
