Ruši se svijet u bezdan na šestoj kamenoj skali i nemaš kud dalje do vrata propuntina protokom je učinilo vrijeme kameni zidovi zakaputili smokvu nitko je ne tiče do sunca kiše vjetra i ponekog znatiželjnog oka tad oživi slika negdanjeg života
Arhiva > boba grljusic
Za san
Nakon dana vremenom zakovitlanog raspremam mjesečinu u tamnom kutu sobe sebi za uzglavlje daleko od svih daleko od sebe
Nit stvarnosti
Kao da neka sila zanosi vrijeme sve postaje mirno nepomično u meni i oko mene ništa ne teži nikud zamire postojim i ne postojim treptaj traje do koraka do pomaka vraćaju se glasovi i slike nit stvarnosti se opet raspliće
O ljepoti
Nju se može pisati ali ne i dopisati ona u riječi ne staje i ne traje možeš je očima piti i stalno žeđati uzvraća snovima našeg srca tajnovito hrani i ozdravljuje tihuj nježno ne skrnaveći je glasom ni pomakom samo osjeti kako te liječi
Srebrni oblaci
Jednako se približavaju i odmiču srebrni oblaci mjestu na kojem snatri sve dane ispraćene od nekud ni otkud pala je kap kiše po sred najdublje čeone bore tišina zvuči i ječi dok pod njom gnijezde se misli odlukom se više ne osvrće jedino iščekuje nadolazeće u njoj se poput mlijeka zgrušalo preostalo vrijeme
Bilješka br.1
Plašim se Nerješivih zagonetki Dugih bolesti duhovne samoće Boli u svakom obliku Svađa Agresije Nesanice Manipulacije I onog kad tebi kažem ne A sebi da
Dišuće jutro
Dopušta putovanje uma u lijepi dan A možda i dan ranije Otkriva način kako sačuvati Svoju srž – sebe za cijelo Od one koja traži Nešto što ne želim i ne mogu biti Jer plošno i površno rastužuje me
Izopćenik
Može živjeti samo ako je u stalnom pokretu bježeći od drugih i od sebe sama ni u kakvim snovima nema izlaza spoznaja proždire osmijehe a smiješak je tek nagovještaj ništavila tu bi i vrag slomio vrat ni u kakvim snovima nema izlaza pečat zloga nosi dok životom prolazi prema vazda otvorenim vratima
Pritajeno
Napiši mi ljubav s malo riječi meni su sitnice važne molim te napiši mi jer baš malo prije pala je zvijezda
Nestor me učio
Nevoljnik ti može reći sve i ne mora niti riječ ne tereti već opterećenog šutnju ako izabere slušaj ga svojom razumjet ćete se ako pak progovori sačuvaj njegove nevolje kako ih čuvaju trave cvijeće i kamenje vjetru ih ne odaji on ih šapuće granama
